Gluhim koracima mjerim aleje
i slutim skrivene noćne lovce,
iza klaonice posthumno bleje
već odavno zaklane ovce.
Duh sa sjevera prosipa jezu
i gola sjećanja duboko mrzne,
antologijski đavoli veziva vezu
i proklete avlije zlobom przne.
U parku spavača uplakano od rose
kameno cvijeće bez mirisa cvjeta
a niz izumrle ulice grobari nose
lijesove još nerođenih poeta.
Ja se ne bojim noćnih prikaza
jer za mene tu je sve na mjestu,
ja se bojim samo ljudskih igrokaza
i savjesti koja često drži siestu.
Lav
Suzana Marić
julija
27/01/2013 at 11:51 am Permalink
Jubilarna 200-ta! Osjećam već blago zasićenje i razmišljam o povlačenju sa pjesničke scene 🙂
27/01/2013 at 12:15 pm Permalink
Posebno dobra pjesma. Simbolika jasna, misao duboka, stih svjež. Kada osjetimo zasićenje, a svi ga osjetimo, lagano se odmorimo, prepustimo sasvim drugačijim aktivnostima, a onda srce opet zaželi pjesmu i ona se rađa sama. Odmori se prijatelju. A kad se odmoriš, razmisli o zbirci. Lijep pozdrav Marko 🙂
27/01/2013 at 12:57 pm Permalink
kakvo povlacenje sta je tebi. ne mozes bez pisanja sve i da hoces.
ova me pjesma odusevila, skidam kapu pajdo!
PP
27/01/2013 at 1:10 pm Permalink
U parku spavača uplakano od rose
Kameno cvijeće bez mirisa cvjeta
A niz izumrle ulice grobari nose
Lijesove još nerođenih poeta
Izdvajam ovaj poseban dio pjesme, svaka čast na stvaranju ovako dobrih stihova.
Veliki pozdrav.
27/01/2013 at 2:25 pm Permalink
Pjesnik sa ovolikim darom nikad neće stati.
Odlična!
27/01/2013 at 5:27 pm Permalink
Samo ti želi ,prestati ćeš kad ti muze dozvole ,ali kad te one uzmu pod svoje ….pozdrav tebi
27/01/2013 at 5:43 pm Permalink
Ja se bojim samo ljudskih igrokaza
I savjesti koja često drži siestu
a tako ih je puno
još jedna tvoja tako posebno dobra, puno pozdrava, sfd
27/01/2013 at 8:11 pm Permalink
Hvala vam puno na riječima podrške. Ne brinite, ne mislim se zauvijek poezije odreći ali stvarno osjećam da sam se “prenatrpao”. Jedan odmak od svega bi mi zasigurno dobro došao.
Srdačno vas pozdravljam!
29/01/2013 at 1:24 pm Permalink
Dragi prijatelji, pravi pjesnik slijedi stope muze pa kada ona kaže dosta tada treba stati, a nikako brojem napisanog. Znaš li koliko bi nedostajao, meni sigurno jako, ali izbor je na kraju tvoj. Pozdrav veliki, veliki 🙂
13/02/2013 at 8:18 pm Permalink
Nedostaješ miiiiiiiiiiiiiiii na ovim stranicama…..
15/02/2013 at 11:49 pm Permalink
Tu sam Tončice ne brini 🙂
Pozdravčić!