Kad čovjek umre
i duša mu krene na put
jedan anđeo zaplače
na Zemlji posljednji put.
U pratnju će on krenuti
i odvesti dušu ovu
gdje će se ona skrasiti,
dok anđeo dovodi dušu novu.
Kad čovjek umre
i duša izađe iz tijela,
anđeo je uzme za ruku,
iako ona možda nije htjela.
Anđeo pratnje čuva sve nas
do našeg zadnjeg trena,
a kad se čuje Božji glas
anđeo pratnje postaje sjena.
Zato kad čovjek umre,
tišina svugdje vlada
anđeo pratnje nijemo čeka
i odvodi dušu tada.
Tišina obavija taj događaj
kao što noć obavija mene,
anđele moj, čuvaj me
i bježi daleko od smrtne sjene.
Jadranka Varga
napisano: 08.01.2021. u 17:50h iz 19. neobjavljene zbirke poezije u nastajanju
08/01/2021 at 9:35 pm Permalink
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/andjeo-pratnje
09/01/2021 at 10:54 am Permalink
Vrlo lijepa duhovna!
10/01/2021 at 12:15 pm Permalink
hvala, draga Marija 🙂