Anđelu: zašto smo žvakali žvakaće

Trebala je ovo biti pjesma
misaona, duhovna
bijela i plava
čista molitva
vapaj za spas

Trebao je biti dan
dug i ugodan
suncem osunčan
mirisna trava
rascvjetale voćke
proljetni haiku

Trebala je biti godina
duga i vesela
glasna od uzdaha
mirna i moćna
dok teče poput rijeke
nosi listove i balvane
nezaustavljiva

Trebalo je biti
hrabar i cool
sve čega se sjećam
na što mislim
je da smo nekad
žvakali žvakaće
ne mogu, a da se ne pitam:

Zašto?

 

4 komentara za "Anđelu: zašto smo žvakali žvakaće"

  1. Marija
    01/04/2014 at 8:05 pm Permalink

    Mislimo da je izvjestan sutrašnji dan, godina, život obećava, bezbrižni smo, očekujemo proljetni haiku, a onda se nešto dogodi…
    Te žvakače u sjećanju su donekle opreka prethodnom opisu koji je poetski lijep, lirski raskošan, kao da zaokrenu misao na nešto periferno, a urezano u misao; kao kada te proganja refren neke pjesme bez razloga.
    Svaka je strofa fino nanesen lirski namaz koji u sebi nosi duhovnu dimenziju. Čestitam:)

  2. Prolaznik
    01/04/2014 at 8:48 pm Permalink

    Jako lijepa pjesma, posebice treća strofa.
    Zamijenio bih pridjev cool s odgovarajućom hrvatskom riječju.

    Veliki pozdrav!

  3. Aljoša
    02/04/2014 at 10:27 am Permalink

    Sitnice koje život znače, makar bile žvakače.
    Iskren ton, lakoća stiha, lirski štih i na kraju zaokret.
    Meni osobno tvoja najbolja pjesma ( bar od onih koje sam čitao).

    VP Ilu 🙂

  4. Nedovršena
    02/04/2014 at 1:01 pm Permalink

    baš dobra!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.