Svaki put kad se upale zvijezde,
ja vidim tvoje velike oči.
Svaki put kad se osmjehne nebo,
ja čujem tvoj glas u noći.
Sjećaš li se kako si voljela noći?
Znaš da više nema nas,
samo ona, samo ja,
na nekim drugim obalama.
Možda i nisu to puti koje si sanjala, htjela;
sudbina je imala drugačiji plan, vidiš,
tebi je obukla krila bijela.
Kako li ti stoje krila bijela?
Vjerujem, pristaju ti i njima si vođena,
čini se kao, da si zbog njih i rođena.
Volim kako ovaj naš razgovor
klizi tečno, jer,
imam namjeru pisati ti vječno.
Srest ćemo se opet u sljedećoj pjesmi,
kao nekad druženja na česmi.
Sjećaš li se česme,
…anđele moj?
dedicated to Shogily
Marija
Suzana Marić
03/10/2012 at 8:07 am Permalink
Dobra pjesma. Osjećaj jak, nekako siguran. I nježan. Postojan. Dobar ti dan Kristiane 🙂
03/10/2012 at 9:36 am Permalink
Snažna, emotivna pjesma izišla iz duše autora u kojoj je sjeda ali i nada susreta u neko drugo vrijeme svemira 🙂
03/10/2012 at 9:54 am Permalink
nježno,sjetno, pozdrav po anđelima
03/10/2012 at 10:30 am Permalink
Sjećaš li se česme,
…anđele moj?
dobra !
03/10/2012 at 6:06 pm Permalink
Sjećaš li se česme,
…anđele moj?
ova mi je posebna
sfd
04/10/2012 at 6:45 am Permalink
Jako me ganula tvoja pjesma.
Prekrasno.
Treba minuti bol da bi se ovako nježno pisalo.
Srdačan pozdrav!