Ukradena šutnji, izvlačim se već neko vrijeme iz samoće. Promatram nekoć stamene, mrtve zidove, gole sjene i divlji ples razvratne tišine. Sve je još uvijek ovdje i okružuje me, u zastrašujućoj podsvijesti. Ponekad se prisjećam sebe, bolno usamljene. Iskradam se iz prošlosti snagom novih emocija. Uspješno napuštam gorčinu tog vremena i gubim se u tebi. […]
Arhiva > blueperlaa
Ljepota jednostavnosti
Prelazeći iz jednog nagiba osjećaja na potpuno suprotni, otkrivam svu ljepotu jednostavnosti. Jutarnja malaksalost pretvara se u zdrav dan, prepun mirisa i okusa. Prolaznost još uvijek sniva: ne budim je riječima ni djelima. Stojim u danas, u sada, prepuštajući se emocijama. Darujem ti raskoš svojih bedara, tražeći se u tvom pogledu. S nestrpljenjem iščekujem zrelu […]
Gipke riječi
Nedjeljno je jutro. Budim se u toplini tvoga tijela, u dodiru ruke ovijene oko struka i u nagosti mog znatiželjnog pogleda na tvoju prisutnost. Ovdje si, u mom proljetnom jutru i mogu te dodirnuti vrškom jezika, kušati kakvog si okusa.
Umjetnica Ljubavi
Ponekad sam bila nedovoljno budna i u bijegu sama pred sobom, noseći na ispruženim dlanovima bezobličnu masu emocija, zgrčeno srce u zakutku mog malog svemira. Hipnotički sam stvarala vlastitu prazninu. Prelazila sam iz jedne napuštene prostorije u drugu, iz prostora sjećanja u prostor osjeta.
Osjećajne dubine
Postoje misli olovno teškog koraka, kretanje uplašenog srca i bojazan da ćeš se iskrasti iz mog ogledala.
Poput stvarnosti
U šaputanju još jednog jutra pokrećem snagu naše ljubavi, oslobađam misao iznjedrenu iz prsnoga koša, u bojama emocije koja me upravo preplavljuje.
Vrijeme neće stati
Roman me čekao. Neuglednih korica, s nekom potpuno bezveznom slikom naslovnice, napadno žgoljav i svakako neprivlačan ovako izvana; ipak je budio moj interes. Već prilikom otvaranja prve stranice grčevito sam se uhvatila za posvetu. Bila je vrlo intima, ali i dubokoumna, otkrivajući da se radi o autoru koji ima ono nešto za ponuditi. Dijelila sam […]
Ispunjena žena
Nekoć sam sa sobom vodila svoje strahove, sjene i istrošeni udovi vukli su se za mnom ostavljajući tek primjetne tragove. Hranila sam se zemljom, da bih preživjela sebe. Udisala sam nespokoj i jaram prošlosti gnječio me, ali vatra u meni nadalje je širila svoje ruke pružajući ih prema nebu.
Izgubljena žena
U baru u kojem je našla posao nakon što je napustila rad u pizzeriji jer joj se ovdje ponudila bolja plaća, dolazila je po Sarinoj slobodnoj procjeni jedna tridesetogodišnja žena. Svako jutro pila je konjak i naručila bi ga s riječima: ”Mala, daj mi jedan mirogojček.” Sjela bi uz šank, pripalila cigaretu i nestrpljivo čekala […]
Lauda požudi
Probudio me san plastične lutke kroz snažan otkucaj srca, u zjenici tame protkane mladom srijedom. Lijeno sam ustala iz postelje, ne žureći se suočiti sama sa sobom. Bio je to dan u kojem je On nestao, poput kišnih kapi osušenih na ispruženom dlanu.
Josip Ergovic
katarinab
Marija
Lav