Arhiva > danijela

Promjena

Sve se u životu promijeni kada čovjek sebe zavoli, istine svoje pomiri i maštu danju oživi.

Pročitaj cijelu poeziju

Jesenje zore

Sve toplo, šaroliko i nježno, sve zlatno, smeđe i crveno. Sve žuto kao žitna polja ravnica, sva toplina zelenih livada i rosno umivena jutra. Sve što poželim maštom od najljepših boja, pokloni mi piroda prvih jesenjih zora.

Pročitaj cijelu poeziju

Trebalo je ponovno naučiti hodati

Pročitaj cijelu poeziju

Bez obzira

Pišem da osjetim. Da uronim duboko ispod površine i udahnem čežnju. Pišem kako bih sve isplakala, kao što i pjevam kako bih disala. Pišem da zadržim svaki trenutak ponovnog rađanja. Da nikada ne odustanem, jer životom se brodi bez obzira na nevere.  

Pročitaj cijelu poeziju

Život

kako je dobro kada voliš čisto srce ti sjaji dan ti je kratak. sve misli su sretne, svi ljudi su dobri, voliš sva doba, i snijeg i kišu.

Pročitaj cijelu poeziju

Obale

Čuvam ja te dobre priče u sebi. Tek ponekad im zapišem datum, ili ogolim dušu kako bi se vratila sebi i pobijedila nevere koje lome moje obale.

Pročitaj cijelu poeziju

Zaborav

Postala sam stranac samoj sebi. Il, sam možda to oduvijek bila. Kol’ko puta sam pobjegla od sebe, ne vraćajući se više tišini. Da l’ sam išta naučila dosada, teško odgovor na to mogu dati. Budnost moju sad zaziva nebo, a u meni huči vrisak nijemi. Teško mi je zaplakati noću, već je i san pobjeg’o […]

Pročitaj cijelu poeziju

Odakle dolazim

Tamo odakle dolazim nema zelenila i raja. Nisko je raslinje, gusta je magla. Tamo nema Sunca, nit ` se čuje graja. Oblaci su gusti, tmina gusto vlažna. Tamo odakle dolazim čuju se vapaji tuge. Netko je izgubio sreću, a bila mu nadohvat ruke. Tamo odakle dolazim ima puno suza. To nisu suze sreće, to ljudska […]

Pročitaj cijelu poeziju

Trag

Spomenuti jednom ili tisuću puta, sasvim je nevažno, ostaje trag. Ne žalim za ničim, sve dio je puta, gorčinu i slador osjeti svak. Spomenuti jednom il tisuću puta, istina nikad ne postaje laž. Svi ljudi na zemlji tek krhka su bića, al ipak za svakim ostaje trag.

Pročitaj cijelu poeziju

Šutnja

Šutim kao vjetar u snenom zagrljaju jeseni. I igram se granjem koje mi misli dodiruje. Šutim kao stijena uz more koje ju oplakuje, i jutrom umiva sve godine njene. Šutim kao noć koja povija moje tijelo, i svu moju tamu grli kao svoju. Šutim kao jedro nekog starog broda, koji se više nikada neće otisnut […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts