Arhiva > danijela

Pomirenje

Nisam te nikada tražila na mjestima koja su samo meni znana. Niti sam ikada molila nebo za ljubav. Moji su snovi oduvijek bili meki oblaci bez kiše, bez suza, a one su ipak došle nudeći mi oprost i na začudan način pomirenje sobom.

Pročitaj cijelu poeziju

Ima tih dana

Ima tih dana koji ti obojaju cijelo postojanje, zapečate dušu, obogate i umrtve svaki nerv tijela. Ima tih dana kada ti stihovi tuđe pjesme udaraju u srce poput tisuću trublji, i drmaju te jače nego ijedan vjetar. Ima tih dana u kojima se osjećaš tako živim, a tako prokleto bolnim. Ima tih dana koje treba […]

Pročitaj cijelu poeziju

Sve što jesam

Sve što jesam i sve ono što nosim u sebi maleno je u usporedbi s beskrajem, a veliko poput tereta protoka jednog vremena.  

Pročitaj cijelu poeziju

Tiha nagost jednog stiha

Pročitaj cijelu poeziju

Pouka

Svaki dan novo nadanje, svako jutro novo svitanje. Svaki korak novo kretanje, sada i ovdje jedino je postojanje. Svaka misao, il zahvala, svaka želja il izreka, tek su jedne od poruka koje odlaze put Svemira. Tko li se za njih postara? Sve što jesmo i sve što bivamo, nevažno je u odnosu prema onome što […]

Pročitaj cijelu poeziju

Zvjezdani treptaj

Ne pratim više vijesti, niti novine čitam. Lutam pomalo gradom, korakom biram ritam. Uskoro će sumrak, nebo će beskrajem leći. Ptice u jatima kruže, ne razmišljajuć o sreći. Kraj mene prolaze ljudi, bez pogleda u oči. Samo djeca skakuću u obližnjoj lokvi. Odrasli nekud jure, svatko svoju masku nosi. Tu i tamo netko na nju […]

Pročitaj cijelu poeziju

Život

Dok se misli roje i odlaze nebu, dok vjetar lomi lišće, a cvrčak pjesmu kroji. Dok udara sparina i znojno tijelo cijedi, dok se riba peče a pjesma podnevom zvoni. Dok misli putuju i oblaku nose kišu, život besprijekorno teče, kretali se il’ stajali na mjestu.

Pročitaj cijelu poeziju

Linija

Od rođenja pa do kraja puta, postoji jedna linija žuta. Njome se kreće mali broj ljudi. Nikada shvaćeni, pomalo ludi. Crvenom kreću ratnici pravi. Svoj żivot bi odmah za slobodu dali. Bijela je samo nekima draga. Čisto je srce njihova snaga. Crna je boja podzemlja, kurvi. Tamno je njima oduvijek u krvi. Plavom se kite […]

Pročitaj cijelu poeziju

Bez ljubavi

Mislila sam da je dovoljna radost, pa postadoh nada. Mislila sam da je potrebna riječ, pa postadoh utjeha. Mislila sam da je dovoljna prisutnost, pa postah utočište. Mislila sam da je dovoljno postojanje, pa postah stijena. Mislila sam da je dovoljna svjetlost, pa zasjah k’o zraka. Al’ bez ljubavi u sebi sve je poput mraka. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Trenutak

Još me žeđa sjeta jedne tuge. Još mi drhti tijelo kao pruće, i guši me miris boli, u grudima krhko je srce. Pa udišem jutro u sebe, k’o utopljenik hvatam se za greben. Sve što imam stane u trenutak, u svakoj boli začet je početak.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts