Arhiva > danijela

Profesionalac

Dakle, bila je nedjelja, 22.4.2018. Dan kao i svaki drugi, manje više…Odlučili smo ipak da ga ne provedemo u kući, pa smo negdje oko 17.30. na brzinu sjeli u auto. Ja sam naravno uzela fotoaparat. Zaputili smo se u Skradin. Vrućina je već lagano iščezavala, uz otvorene prozore, i ugodnu glazbu sve je izgledalo lepršavo […]

Pročitaj cijelu poeziju

Tuga

Opet je došla tiho kroz noć, spustila crnu koprenu u san. Opet je stigla bez velikih riječi, u noći s vjetrom bez mjesečine. Tek suvišno bolne su riječi što more, tuga kad dođe razori sve. Čekam je čekam već neko vrijeme, i ja sam samo njeno dijete.

Pročitaj cijelu poeziju

Zašto

Svako dijete kad krene u školu, postavlja pitanja koja ga moru. Ovdje su samo neka od raznih, većina odgovora kroz život se trażi:

Pročitaj cijelu poeziju

Da sam

Kad bih bila kaplja rose, pa da crnu zemlju škropim. Gledala bih svakog dana, kako raste rosna trava. Kad bih bila zraka Sunca, pa da grijem plavo more. Plesala bih svakog dana vrhovima bijelog vala. Da sam sjajna zvijezda neba, pokraj Mjeseca da snivam. Tješila bih svake noći uplakane dječje oči.  

Pročitaj cijelu poeziju

Usnuli cvjetovi

Cvali su ko svakog proljeća, sunčanom stranom Svijeta. Uz potok, kraj sivog kamena, nježnih latica cvijeta. Bojom koja opija, mirisom radosti jutra. Rađali su novo proljeće, a usnuli već slijedećeg jutra.

Pročitaj cijelu poeziju

Lančani otkucaji

U jednom trenutku sam osjetila bezdan. Grčenje tijela bilo je nepodnošljivo, slani znoj sa lica padao je u grašcima, nestajući ambisom. Oči su se mutile, tražeći kroz nabrekle krvne žile put prema svjetlu. Uzalud, staklenasto bijela magla brisala je svaki trag pred njima. Mišići tijela su se konstantno grčili, a samo tijelo je hroptalo kao […]

Pročitaj cijelu poeziju

Niotkuda

Niti more tješi moje tijelo, niti bura moju kosu mrsi. Nebo nikad da pogleda na mene, zemlja rijetko utjehu mi prużi. Sunce zrakom ne grije mi kosti, mjesečina ne gleda u oči. Teško breme kao poklon dižem. Kao da niotkuda, iz praznine stiżem.

Pročitaj cijelu poeziju

Zora

Pored starog bora, uz žalo mora, stigla je nježno još jedna zora. Svilenim rukama grleći more, grijući lice i ribarske bore. Igra se tako Sunce s jutrom, već odzvanja podne obližnjom crkvom. Sada je nebo još plavlje i vruće, sjena od bora svakoga vuče. A, onda će kroz dan zaplesati vile, zlatnim iskrama prekriti more. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Odlazak

Sjećam se tog jutra. Ušla sam zbunjeno po tko zna koji put kroz ista vrata. Cijeli proces trajao je već mjesecima. Ona su se automatski otvorila preda mnom. Zvuk je bio gumen, tako su i mirisala. Unutra je bilo jako puno ljudi. Klima unutar samog bolničkog kompleksa je umrtvljeno zujala. Koja tužna simbolika.  Čudno kako […]

Pročitaj cijelu poeziju

Trenutak

Promatranje i ne spoznavanje magičnosti trenutka, je kao postupno odustajanje od samoga sebe.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts