Arhiva > danijela

Rastanak

“Jebeš mi sve, čuvaj se praznine-vikao sam, da ja sam zapalio selo zbog nje, jer imala je nesto božanski čisto časni sude”! Odavno sam ju mirisao, nečim zaboravljenim, nečim što sam zakopao i obećao sebi da neće izlaziti na svjetlo dana. Ni sam ne znam što me to odvelo k njoj.

Pročitaj cijelu poeziju

Odnedavno

Odnedavno u malom vidim veliko, u osmjesima svrhu, u pruženoj ruci toplinu, u udahu snagu, u prirodi lekciju, u drugim ljudima vlastite oči, u oprostu mir, u zahvalnosti sreću.

Pročitaj cijelu poeziju

Voljela bih

Voljela bih da je život zagonetka čuđenja. Voljela bih zauvijek cijeniti sve što me nadopunjuje, izgrađuje, raduje. Voljela bih ponekad biti svoja bolja verzija, i da sam tek malo snažnija od vlastite krhosti. Voljela bih se životu prepustiti, kao rijeka poteći, kao ptica slobodu okusiti. Voljela bih pisati kao da će mi srce u grudima […]

Pročitaj cijelu poeziju

U nama

Podigneš li pogled i ugledaš nebo, vidjeti ćeš svu ljepotu svijeta. Ne skreći tad pogled, ne budi malen, jer sva ljepota tvoj je odraz. Ako pogledaš u ružu što raste pokraj puta, pomiriši joj latice i pogladi nježno. Nikad ne sumnjaj u svoj dodir. U njemu staje sva iskrenost svijeta. Ako prođeš kraj parka, i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Introspekcija

Ponekad se bojim sebe. Bojim se na dane priznati da nisam dobro. Bojim se osjećaja da ću razočarati ljude koje volim. Bojim se reći da volim onoga koga volim. Bojim se unutarnje borbe koju svaki dan vodim sa sobom. Bojim se noći koje mi idu u susret, jer onda najlakše dolaze suze. Ne bojim se […]

Pročitaj cijelu poeziju

Tisuću godina

Umorna od traganja i pitanja bez odgovora, podižem ruke prema nebu. Možda sam prvi put rođena u svijetu kojeg nisam razumjela. Vraćajući se neprestano, osjećam teret svih prijašnjih godina. Moja duša je napokon ostarjela, ali nije posustala, dok mojim očima promiču putovi i mislima ne dolaze svi odgovori, samo umorno zaključujem da sam stara tisuću […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ima tih dana

Ima dana kada pomislim da mogu voljeti manje no inače, ali uistinu ne mogu. Ima dana u kojima spoznajem da su neki osjećaji za vazda u meni. Ima dana u kojima niti najhladniji vjetrovi nisu toliko mrzli. Ima dana u kojima je srce i snažno i sretno, kao da tuga uopće i ne postoji. Ima […]

Pročitaj cijelu poeziju

Rubovi

Malo prije čitam kako uvijek sve stane uz rub. Govorilo se o emocijama. Tako u očima stanu suze, u osmjesima, na rubu usana i očiju stanu bore smijalice. Kad dlanovima nešto zagrabimo, uvijek po pretrpanim rubovima bude sve sklisko da se načešće nakon par koraka nađe na podu. Postoje rubovi u emocijama, ponašanju, događajima, pa […]

Pročitaj cijelu poeziju

Oluja

Još uvijek sam ista, govorila sam tiho samoj sebi u bradu. Ponavljala sam to kao da ću tako ublažiti sve ono što sam prethodnu večer izgovorila. Još uvijek sam ista, govorila sam sve tiše i sve brže. U glavi mi se rojilo mnoštvo nepovezanih riječi iz kojih nisam mogla posložiti niti jednu suvislu rečenicu, a […]

Pročitaj cijelu poeziju

Zagrljaj

Najljepši je poklon onaj bez papira. U celofan stane sve ono što me dira. Al’ najdivniji od svih je zagrljaj pravi, njemu ne treba umatanje, ne košta i uvijek fali. On bez riječi i bez puno šušura, u svačje srce stane baš po pravoj mjeri.  

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts