Arhiva > danijela

Fatamorgana

Ponovno udišem onaj isti ljepljivi zrak kojim sam nedavno obljepila pluća. Ponovno se gušim u vlastitom sažaljenju, i ne vidim kako mi dan isčezava u spazmu fotomorgane. Slijepa na Svijet, slijepa na dobro i loše, a ipak gladna, gladna ljudi oko sebe. Ne dopiru do mene vanjski glasovi, vidim samo crni oblak koji istresa svoje […]

Pročitaj cijelu poeziju

Izvadak iz putopisa

CAMBRIDGE /DAN 3. Nisam niti trepnula a već mi u zagrljaj pristiže i treći dan otkako sam u Ingleškoj. Često sam kao dijete sanjala kako odlazim u neku stranu zemlju gledajući zanimljive crno-bijele filmove, i uživajući u dogodovštinama glavnih likova.

Pročitaj cijelu poeziju

Krinka

Raznosi me vjetar duž obala i spruda. Pod nogama mi šljunak, pod teretom hodam. Uranjam u njega, ne znam da l’ mogu bolje? Beskrajem me opet vodi sjetan pogled. Nebo i more spajaju horizont, pristigla je tuga kišom ni od kuda. Jer pobjeći ne umijem, još zavarat’ se mogu, pa navlačim osmjeh kao krinku svoju.

Pročitaj cijelu poeziju

Samo svoja

Rekli su mi da sam smiješna, od života tražim čudo. Rekli su mi da sam plaha, da me lomi svako jugo. Drugi misle da sam snažna, i da letim kontra bure. Rekli su i da sam slatka, jer me griju ljudska srca. Kazuju da takvih nema, da sam čuvar starih duša, a ja se jutrom […]

Pročitaj cijelu poeziju

Kockanje

Ja sada moram ovako i nikako drugačije. I bolje mi je tako, jer nisam više za tlačenje. Pa uglavnom bježim, skrivam se, nestajem, jer ne mogu i ne želim više klimati svatkome. Pa ubrzam korak, donesem i neke promjene, da rastjeram sve oko sebe i uplovim u mirnije odaje. Ja sada moram ovako i ne […]

Pročitaj cijelu poeziju

Otkucaji

Kako li nas samo vrijeme dotiče? Te fine sekundice koje se pretvaraju u satove, satovi u dane i naposlijetku dani i mjeseci u godine. Ono što je stalna konstanta u našim životima je protok vremena, a mi ga osjetimo tek kada se uhvatimo u koštac s prvim tragovima starenja. Da li su to sijede, da […]

Pročitaj cijelu poeziju

Pisana riječ

Činilo se kao savršen plan, da baš tako je izgledalo. Ako budem dovoljno uporna uspijet ću i obrnuto. Znala sam da me čeka vraška borba, borba sa samom sobom. Znala sam također da su mi noćni sati, i ona zaglušujuća sobna tišina najveći neprijatelji, ali nisam se dala. Rekla sam sebi, sada ili nikada. I […]

Pročitaj cijelu poeziju

Čarolija

Ne zbrajam previše u svom životu što sam postigla, izgradila, nakupila. Nikada se nisam previše osvrtala koliko čega imam. Iako svakodnevno slušamo o tome tko što ima, od kuća, automobila, apartmana, stvara se slika da su takvi ljudi neizmjerno sretni. Vjerujem da jesu, nemaju razloga da ne budu. Ja sam uvijek više razmišljala o ljudima […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ima još onih

Ima još onih koji druge slušaju, i pružaju ruke izgubljenim dušama, nesretnim licima i njihovim očima, umornim od života, borbe i očaja. Ima još onih koji u sebi pjevaju. Žuljevi na rukama odavno im ne smetaju, znaju da moraju duboko da kopaju, ne traže promjene, jer misle da ne mogu. Ima još onih koji u […]

Pročitaj cijelu poeziju

Čarolija

Umirem i opet se rađam, dio sam kruga jave i sna. U grotlu života osjetih bure, nebesku kišu Svemira. Vjetrovi svijeta plešu sad sa mnom, cvjetne poljane miluju dan. Tama tek ponekad porobi dane. Svjetlost je moja vodilja. Umirem i opet se rađam, nova su jutra topla od sna. Sve više volim što dani mi […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts