Arhiva > danijela

Čarolija

Umirem i opet se rađam, dio sam kruga jave i sna. U grotlu života osjetih bure, nebesku kišu Svemira. Vjetrovi svijeta plešu sad sa mnom, cvjetne poljane miluju dan. Tama tek ponekad porobi dane. Svjetlost je moja vodilja. Umirem i opet se rađam, nova su jutra topla od sna. Sve više volim što dani mi […]

Pročitaj cijelu poeziju

Nije važno

Za velikane i one malo manje. Za hrabre i one šta strahuju. Za moćnike i malu raju. Za sve pametne i  pokoju budalu. Ne, nije važno što ko nosi ili ima, nije bitno da l’ priča ili šuti. Bitno je ono što u grudima ima, sve ostalo je zabluda ljudskoga uma.

Pročitaj cijelu poeziju

Mogu

Mogu da se ljutim, mogu i da volim, u meni je puno vukova s kojima se borim. Postoji i tunel mračan poput tmice, tek krajem je hodnik kojim zora sviće. U njem`su kiše mrzle, vjetrovi hladni, promrzlim prstima topao stisak fali. Mogu da se ljutim, mogu i da volim, i tama bez svjetla ne može […]

Pročitaj cijelu poeziju

Jednom

Jednom davno tražila sam smisao u šutnji. Često sam promatrala oblake i svjetlost koja se provlačila pod nekim čudnim kutevima obasjavajući baš onaj dio zemlje koji je bolno bio udaljen od mene. Jednom davno tražila sam bezbroj isprika za neprihvaćanje sreće. Baš tada, jednom davno oči su tražile suzu u kutu oka, ali je nije […]

Pročitaj cijelu poeziju

Sve što zagrljajem stane

Sve što jednim zagrljajem stane, bez suvišnih riječi i obećanja. Sve što  izrečeno nije, a čisto je ko`suza slana. Sve što jednim zagrljajem stane, kada čovjek vjeruje čovjeku, puno radosti u trenutak stane, a u srcima zaiskri toplina.  

Pročitaj cijelu poeziju

Pozornica

Prošlo je jako puno vremena od posljednjeg odlaska i ponovnog susreta. Možda se ovaj susret i ne računa kao susret. Možda više djeluje kao nekakav igrokaz koji je završio i prije svog početka. Tako je to s kretanjem ljudi. Velika je to pozornica, nije uopće lako odoljeti nekim ulogama, još teže je neke odigrati i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Koraci

Iskoračasmo još jedan dan kroz magle potopljenih sprudova, jekama bezglavih vjetrova. Sa smrznutim usnama i zamagljenim očima. Sahranismo blagost osjećaja, bez topline, bez dodira.

Pročitaj cijelu poeziju

Vjetrovi

Ugrabih komadić neba, napunih džepove uspomenama, ostavih suze na prašnjavim cestama, i sad pjevam s vjetrovima…

Pročitaj cijelu poeziju

Zvukovi

Jednom davno sam se smijala, i onda sam zaboravila njegov zvuk. Pronašla sam se u tuzi nekog neznanog pjesnika, i bile su mi sasvim dovoljne hladne kiše u studenom, i zaigrani vjetrovi u raščupanoj kosi. Nisam je nikada micala sa lica. Nije mi smetala njena pomalo neukročena duljina. Mnogi su mi govorili kako je toliko […]

Pročitaj cijelu poeziju

Odlasci

Ponešto znam o odlascima. Znam i o bezdanima koje ostavljaju za sobom. Takve tuge mijenjaju naše postojanje, ali s njima u paketu boli dobivamo i šansu da postanemo bolji. Dobivamo priliku da razvijemo oprost i razumijevanje, i tako spoznamo sebe u dubinama za koje možda nismo ni znali da postoje.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts