Arhiva > danijela

Pozornica

Prošlo je jako puno vremena od posljednjeg odlaska i ponovnog susreta. Možda se ovaj susret i ne računa kao susret. Možda više djeluje kao nekakav igrokaz koji je završio i prije svog početka. Tako je to s kretanjem ljudi. Velika je to pozornica, nije uopće lako odoljeti nekim ulogama, još teže je neke odigrati i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Koraci

Iskoračasmo još jedan dan kroz magle potopljenih sprudova, jekama bezglavih vjetrova. Sa smrznutim usnama i zamagljenim očima. Sahranismo blagost osjećaja, bez topline, bez dodira.

Pročitaj cijelu poeziju

Vjetrovi

Ugrabih komadić neba, napunih džepove uspomenama, ostavih suze na prašnjavim cestama, i sad pjevam s vjetrovima…

Pročitaj cijelu poeziju

Zvukovi

Jednom davno sam se smijala, i onda sam zaboravila njegov zvuk. Pronašla sam se u tuzi nekog neznanog pjesnika, i bile su mi sasvim dovoljne hladne kiše u studenom, i zaigrani vjetrovi u raščupanoj kosi. Nisam je nikada micala sa lica. Nije mi smetala njena pomalo neukročena duljina. Mnogi su mi govorili kako je toliko […]

Pročitaj cijelu poeziju

Odlasci

Ponešto znam o odlascima. Znam i o bezdanima koje ostavljaju za sobom. Takve tuge mijenjaju naše postojanje, ali s njima u paketu boli dobivamo i šansu da postanemo bolji. Dobivamo priliku da razvijemo oprost i razumijevanje, i tako spoznamo sebe u dubinama za koje možda nismo ni znali da postoje.

Pročitaj cijelu poeziju

Odlazak

Odlazim tamo gdje dan miriše na pokošenu travu, a sjeno skupljeno u klupko jos vlaži jutarnjom rosom. Odlazim tamo gdje me Sunce nosi do modrih visina, u kojima su ptice jos uvijek nezarobljene letom. Odlazim morskim valom sred pučine beskrajnih zora, vjetrom u leđa, i smijem se dupinu koji me začuđeno gleda. Noću odem ka […]

Pročitaj cijelu poeziju

Vjetrovi juga

Ne mogu odoljeti vjetrovima juga. Ne mogu skriti tugu u sebi. Nošena vjetrom suza mi blista, pada u bezdan sivoga jutra. Ne mogu odoljet’ tom huku u sebi, i ne molim vjetar da utihne note. Nebo i zemlju tek promatram sjetno, uz vjetar zavoljeh tugu u sebi.

Pročitaj cijelu poeziju

Život

Nisu svi dani potpuno isti, neki su vedri, neki baš teški. Ponekad Sunce ugrije tugu, onda s kišom nacrta dugu. Katkad nam misli zasjaje zlatno, najveća briga potraje kratko. Onda baš niotkud pristigne tuga, preotme srce, bez srama i duga. Svo svjetlo u nama porobi tama, utihne osmjeh, nastane drama. Tad pogledaj sebe, zaviri u […]

Pročitaj cijelu poeziju

Oživljena jutra

Voljela bih napisati pjesmu, da odmah poleti nebom.

Pročitaj cijelu poeziju

haiku

očev osmijeh na oronuloj fotki grije toplinom

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts