Arhiva > danijela

haiku

očev osmijeh na oronuloj fotki grije toplinom

Pročitaj cijelu poeziju

Jesenja

Jutro niže nisku sjajniju od zlata. Suncem se grije najmanja travka. Vjetar golica ruke i lice.

Pročitaj cijelu poeziju

Sjete

Kako li je samo znala da je sreća poput pijeska, s tisuću zrnaca svijetli, a u srcu stoji tama. Kako li je samo znala da je osmjeh prepun sjete, dok su noći mahom hladne, danju puše južni vjetar. Kako li je samo znala da je borba poput vala, dok udara o oštre stijene, rasprsne se […]

Pročitaj cijelu poeziju

Žeđa

  Žedna sam, o kako li sam žedna. Žedna sam snova, žedna sam života. Žedna sam vjetra, nebeskih visina, smijanja i pjesme, morskih dubina. O kako li žudim iznenađenjima novim. Strpljivost mi strana, sve bih odmah, sve baš sada. Kad mi duša žeđa, nalazim joj lijeka. Sada snove živim, tu me sreća čeka.

Pročitaj cijelu poeziju

Zore

Modrinom neba, beskrajem mora, pod plaštom bure stigla je zora. Zora nad morem, ambisom tmine, lebdi i gleda modre dubine. Čudljivo hladna, još uvijek snena, zapliće vali, igra se s njima. Al’, već iza podne, svi udari slabe, tek ribarske ruke ne slamaju zore.

Pročitaj cijelu poeziju

Ima u meni

Ima u meni pomalo svega, puno šutnje, mašte, čuđenja. Tihe patnje, vedrine, veselja. Dječje radosti i tuge pjesnika. Meke topline sunčanog zalaska. Plavetnog mora, nebeskog beskraja, i puno čežnje vječitog nemira.

Pročitaj cijelu poeziju

Vrijeme

Ne, više ne mislim na tebe, tek ponekad mi dođeš u san. Možda je krivo modro more, neki novi miris, il sunca sjaj. Ne, više ne mislim na tebe, neka nova čežnja topi srce sad. Možda su krivi vjetrovi dok zimu nose, možda je samo vrijeme donijelo novi žar.

Pročitaj cijelu poeziju

Haiga

Pročitaj cijelu poeziju

Haiga

Pročitaj cijelu poeziju

haiga

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts