Arhiva > danijela

Šutnja

Šutim kao vjetar u snenom zagrljaju jeseni. I igram se granjem koje mi misli dodiruje. Šutim kao stijena uz more koje ju oplakuje, i jutrom umiva sve godine njene. Šutim kao noć koja povija moje tijelo, i svu moju tamu grli kao svoju. Šutim kao jedro nekog starog broda, koji se više nikada neće otisnut […]

Pročitaj cijelu poeziju

Religija

Sve dobro dođe kad prestaneš da tražiš. Sve poprimi smisao kad shvatiš da ga je nemoguće definirati. Sve boli prođu kada im se zagledaš u oči, a tuga posustane kada joj zaželiš dobar dan. I shvatiš da ne postoji ništa ispravno i ništa pogrešno, i da su smijeh i ljubav jedine religije u koje treba […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ne postoji sutra

Za mene ne postoji sutra, neki ljudi mi fale već danas. Sutra se možda probudi tuga, čežnja je bolna, nestrpljiva do jutra.  

Pročitaj cijelu poeziju

Buđenja

Još je soba puna davnih, divnih uspomena. Još je krevet spreman, al hladna je posteljina. Život ide dalje, prošla je i ova godina. Vrijeme nosi snagu, al srce pamti tugu i čuva ju u grudima. Ipak, smijem se sve više, život me doziva. Znam da radost je boja kojom sama oslikavam svoja buđenja.

Pročitaj cijelu poeziju

Zazivanje

Sjele žene oko bijela stola, i u ponoć stale duhove da zovu. Rukavicama bijelim dlanove skrile, zatvorenih očiju ispreplele boli. Ko nikada do tada ne vidješe tol’ko mraka, ko nikada do tada spremnije nisu bile. Zazivale one svaka svoje ime, pa tako u krug sve do zlatne zore. A soba zjapi u svojoj gorkoj tmini, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Zauvijek (iz muškog ugla)

Možda si mislila da mogu razumjeti ovu noć pred nama bolje no svanuće. Ne želim riječima kvariti dodire, jer moji prsti su te već zapamtili. Ne želim te noćas zaustavljati, a oboje znamo da nas jutro neće prepoznati, i ne želim osjećati strah. Mrak mi guši dušu, mrvi mi kosti i kožu koja je navikla […]

Pročitaj cijelu poeziju

Možda

Možda još nisam spoznala sasvim kako sve dobro tek u šaku stane. Možda još nisam i nikada neću uspjeti zašiti sve tvoje rane. Možda sam slijepa kad tražim osmjeh, a ne vidim tvoje suze niz lice. Možda sam gluha kada mi kažeš kako je život preteško breme. Al’, htjela bih pomoć i biti bolja, možda i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Rastanak

“Jebeš mi sve, čuvaj se praznine-vikao sam, da ja sam zapalio selo zbog nje, jer imala je nesto božanski čisto časni sude”! Odavno sam ju mirisao, nečim zaboravljenim, nečim što sam zakopao i obećao sebi da neće izlaziti na svjetlo dana. Ni sam ne znam što me to odvelo k njoj.

Pročitaj cijelu poeziju

Odnedavno

Odnedavno u malom vidim veliko, u osmjesima svrhu, u pruženoj ruci toplinu, u udahu snagu, u prirodi lekciju, u drugim ljudima vlastite oči, u oprostu mir, u zahvalnosti sreću.

Pročitaj cijelu poeziju

Voljela bih

Voljela bih da je život zagonetka čuđenja. Voljela bih zauvijek cijeniti sve što me nadopunjuje, izgrađuje, raduje. Voljela bih ponekad biti svoja bolja verzija, i da sam tek malo snažnija od vlastite krhosti. Voljela bih se životu prepustiti, kao rijeka poteći, kao ptica slobodu okusiti. Voljela bih pisati kao da će mi srce u grudima […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts