Arhiva > danijela

Tama

Tražila je utjehu jer se istini nikako nije mogla suprostaviti. Tabani su joj bridjeli, ruke se grčevito stiskale, a nokti se bolno usjecali u vlažne dlanove. Voljela je tu bol, zadavala ju je sebi kako bi potisnula onu jaču od koje joj se uvijek stvarao metalni okus u ustima. Bio je to onaj poznati okus […]

Pročitaj cijelu poeziju

Za anđele

Za sve umorne i izmučene duše. Za sve suze koje ugušile su tmine. Za sve poraze i muke, za riječi koje nije čuo nitko. Za sva jutra koja nude tamu, za sve noći koje nemir daju. Za ožiljke koji nikad srasli nisu, za umorne i tužne oči. Za svakog anđela koji više nije s nama, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Suze bola

Odlučila sam bajku napisati, u koju uvijek možeš pobjeći kada te nešto zaboli, kada te život umori. U njoj ćeš zastati, duboko srcem udahnuti, svoje tuge odagnati, misli  isprazniti. I, tada ćeš spoznati da si ovdje s razlogom, i suze bola koje isplačeš Sunce će zagrljajem prekriti.

Pročitaj cijelu poeziju

Prerano

Prerano su tvoja krila izgubila snagu za let, prerano je tvoje tijelo postalo preteško za ovaj Svijet. Prerano su tvoje oči utonule u tamu noći, i srce se zgrčilo u strah. Jer ljubav je iščezla, tog jutra nestala, i ostala je samo tama duboka k’o crna jama u kojoj si našao svoj mir.

Pročitaj cijelu poeziju

O L. i S.

Jednom davno, jako davno živjela na jednom kraju svijeta žena pod imenom L. Na drugom dijelu svijeta živjela druga žena po imenu S. Nisu se poznavale, niti su ikada čule jedna za drugu. I tako su njihovi dani tekli, životi imali uspone i padove, ali vrijeme koje će ih poslije spojiti protjecalo je brzinom treptaja.

Pročitaj cijelu poeziju

Fatamorgana

Ponovno udišem onaj isti ljepljivi zrak kojim sam nedavno obljepila pluća. Ponovno se gušim u vlastitom sažaljenju, i ne vidim kako mi dan isčezava u spazmu fotomorgane. Slijepa na Svijet, slijepa na dobro i loše, a ipak gladna, gladna ljudi oko sebe. Ne dopiru do mene vanjski glasovi, vidim samo crni oblak koji istresa svoje […]

Pročitaj cijelu poeziju

Izvadak iz putopisa

CAMBRIDGE /DAN 3. Nisam niti trepnula a već mi u zagrljaj pristiže i treći dan otkako sam u Ingleškoj. Često sam kao dijete sanjala kako odlazim u neku stranu zemlju gledajući zanimljive crno-bijele filmove, i uživajući u dogodovštinama glavnih likova.

Pročitaj cijelu poeziju

Krinka

Raznosi me vjetar duž obala i spruda. Pod nogama mi šljunak, pod teretom hodam. Uranjam u njega, ne znam da l’ mogu bolje? Beskrajem me opet vodi sjetan pogled. Nebo i more spajaju horizont, pristigla je tuga kišom ni od kuda. Jer pobjeći ne umijem, još zavarat’ se mogu, pa navlačim osmjeh kao krinku svoju.

Pročitaj cijelu poeziju

Samo svoja

Rekli su mi da sam smiješna, od života tražim čudo. Rekli su mi da sam plaha, da me lomi svako jugo. Drugi misle da sam snažna, i da letim kontra bure. Rekli su i da sam slatka, jer me griju ljudska srca. Kazuju da takvih nema, da sam čuvar starih duša, a ja se jutrom […]

Pročitaj cijelu poeziju

Kockanje

Ja sada moram ovako i nikako drugačije. I bolje mi je tako, jer nisam više za tlačenje. Pa uglavnom bježim, skrivam se, nestajem, jer ne mogu i ne želim više klimati svatkome. Pa ubrzam korak, donesem i neke promjene, da rastjeram sve oko sebe i uplovim u mirnije odaje. Ja sada moram ovako i ne […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts