Arhiva > Darija Marković

Indigo ~ gazela

  I noćas čuvam stražu nad tvojim snovima iako znam, nikad me nećeš zvati svojom, kao pun mjesec osmijeh se razvuče kad ti se predam ali, nikad me nećeš zvati svojom.

Pročitaj cijelu poeziju

Jednom kad je behar prekrio dolinu

Kad je behar pao po dolini dječak je imao devet godina.                                                                          Imao je rijeku punu rakova sa dugim smiješnim […]

Pročitaj cijelu poeziju

Jedna riječ – Višnja

U jednoj dremljivoj zgradi na periferiji uzavrelog grada, dvoje ljudi tintom razlijeva dušu po žednom papiru. Bisera Đ., sa svojih dvadesetak godina, sanja danju u potkrovlju. Isak A., zaturio po džepovima skoro sedamdeset, kuje snove noću u prizemlju.                                    […]

Pročitaj cijelu poeziju

Kako sanja jedna ruža

U  Jerihonu, najstarijem gradu na svijetu, sniva jedna sasvim neobična ruža.   Može biti uspavana i pola vijeka, a dovoljna je tek koja kap rose ili kiše da se probudi. Nakon nekoliko dočekanih zora ponovo usni, na dan, godinu ili deceniju. U nekim krajevima je zovu Marijina ruka, a u nekim drugim je Ruka Fatimina. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Kamenčić

  Na prašnjavom putu, kraj jabuke rodne, jednog vrelog ljeta, negdje oko podne, bljesnuo je kamenčić pred očima dječaka, kao sićušni svitac iz vrelog mraka.  

Pročitaj cijelu poeziju

Gospodin Zimski

Već neko vrijeme živim u Sjetnoj ulici na kraju grada. Ranije adrese, a bilo ih je mnoštvo, sad su tek zapis na starim dokumentima. Godine mog života utkane su u ulice blizu parkova i trgova, u Usamljenoj ulici, Ulici mostova, Zanesenoj… I kao da su sve vodile ka ovoj skrivenoj u sjeni stoljetnih topola. Pronašli […]

Pročitaj cijelu poeziju

Savršeno nesavršen

Možda sam nekad, u prošlom životu, napravila nacrt idealne ljubavi. I možda se negdje, u tvornici naših sudbina, moj nacrt poklopio s tvojim. Možda smo se spojili po svim tačkama tih zamišljenih skica. Zacrtani oduvijek na jednom presavijenom komadu hartije sa spiskom želja.

Pročitaj cijelu poeziju

Nije red da budeš bezimena

Nekad sam mislio da mogu sve. Ukrotiti vjetar ako treba. Da nema te struje koja bi mene nosila negdje gdje ne želim. Da mogu plivati u susret bujici, dovoljno hrabar i lud, tek sa neprimjetnim drhtajem brade. Malom tajnom u oklopu imidža superheroja.

Pročitaj cijelu poeziju

Mađioničar

Ovih dana sve češće se pitam da li si mađioničar. Kriješ li ispod kreveta veliki kožni kofer i u njemu štap i plašt, još trista raznih drangulija, iza uha izlizani groš.

Pročitaj cijelu poeziju