Davno je opalo jesensko lišće skrito snjegovima prošle zime, usred nebeskih tmina vene, dal još sjećaš se voljeno moje samotne zvijezde, pjesme daleke. Ostali su tragovi sjećanja prošlih, sad nam miris proljeća vjetrovi raznose procvalih bijelih cvjetova trešnje, ništa što nam već poznato ne bijaše, pa ipak, vječna nam ljubav sklad odaje. I zvijezde […]
Arhiva > dinko1941
Neće me noćas pjesma
Neće me noćas pjesma, moje su pjesme šuštave k’o jesensko lišće, ponesu me u morske dubine i opet vrate, al’ opet ne vjerujem tom moru koje me vreba u mraku, slanošću mami. Tisuće riječi u noći vlažnih suza, prolit će se noćas ljepotom sunca do posljednjeg sna zalutalih ptica, moje su pjesme odjevene bojom […]
Čuvam te u snovima
Čuvam te u snovima umorno moje, u plavim noćima ja ću doći i nikad te samu ostaviti neću, ovo slomljeno srce na plavom putu odagnat će tjeskobu i suzu iz oka. Čuvam sve tvoje poljupce drage ispisane u spomeniku mojih snova, ja sam usnuli pjesnik ognjišta skromnog željno pahulja s nebeskih cvjetova, dok samoća moja […]
Balerina u slikama
Žubore sjećanja u obroncima duše tamo gdje se isprepleću snovi i java, gledao sam začuđen ples balerina na mojim slikama, svirala je muzika tiha mojih snoviđenja. Zadrhtalo moje tijelo, srce tuče na nebeskom nakovnju, na vrhovima papučica balerine plešu, haljina od tila milozvučno šušti, kao san, sanjah ove noći balerine u slikama mojim…
Neću te tražiti u vjetru
Neću ti više jadikovke jesenske zore, ni kišu što te muči i želi okrenuti dan, kapi što iz olovnih oblaka padaju na tvoj dlan, vidjeh ono što ti ne vidje i ne čuješ zvon kapi kiše na prozoru naše sobe. Neću te tražiti u vjetru ni čekati jesen novu, potražit ću te u proljeću kad […]
VIJENAC CVIJEĆA ZA TEBE
Noć, tajnovita, hladna kapala je srebrne niti na usamljene misli moje, u stopu pratile sve moje kretnje, ni sjenu svoju ne mogoh vidjeti. Oh, kako sam željno čekao jutro, toplom suncu se radovao, da ugrije promrzle ruke moje, da grije tvoje lice najdraže moje. I ne brojim više tajnovite noći u kojima je jedini zvuk […]
SAN U MOJOJ DUŠI
Ponekad me san nosi u daljine, na tople brazde vala i pjene mora, šumeći tiho znao sam cijeli stih, sve pamte moja čula što more piše. Ponekad mi tišina donese mir u duši, a zraka sunca poeziju plavog neba, al’ sve je uzalud, kad tebe nema, u blizini mog neba, najdraže moje. Ponekad poželim tiho […]
Da sam te sreo u jeseni
Da sam te sreo, u nekom drugom mjestu, sjećaš se ljeta, sunce je naše lica milovalo a mi nijemi,
Marija
Lav
Stanka