Ne, neću ti više pisati pjesmu o sebi, ja ne znam bez tebe grliti daljine, sva proljeća, jesenje i zime, ja nemam ništa do ogoljene duše koja sanja plemenitu dušu tvoju. Beskrajna nježnost sred raskoši tvoje, iskri životom, u noćima prosutih zvijezda, sve tvoje korake pratim, na svaki spomen tvoje kose zamiriše opojnim mirisom zrak […]
Arhiva > dinko1941
BOŽURI U SMIRAJU ŽIVOTA
Dal osjetit ću božure u smiraju života da vječnost mogu mirisom bdjeti i tvoj život dal sa mnom će biti.
AKO SI ME TI IZBRISALA
Proljeće uistinu ptičjim pjevom stiže, šareno cvijeće u poljani drhti, ja te slutim, ja te slutim, ako si me ti izbrisala iz sjećanja svojih, ostat će mi samo polje neba
Tiho more
Nebeske tišine sutona žubore u meni vjetrovi juga urlaju, al’ uzalud, ne pjeni se more, ne dižu se vali, grobna tišina, niti je pjesma moja nalik vjetru.
Cvjeta duša tvoja
Stajala je sama u ateljeu smaragdnog svjetla slika moje mašte uokvirena sjetom u noći punog mjesečevog sjaja, a ja sam u duši ćutio drhtaj ovog prvog zimskog svitanja, u sobi prepunog mirisa boja i crnog vina. Odagnah tugu u tami baršunastog jutrenja i osjetih sjaj beskraja u oku neba, u kojima poželjeh odjek […]
Daleka si kao rijeka
Daleka si kao rijeka koja se šutnjom izlijeva u more tvojih svitanja i koja teče u jednom snu dok osjećam tvoje nemire što ih ćutim u sebi. Zlate se vjeđe tvojih očiju kao da je sunce na njih sišlo s neba otvorilo vrata beskraja dok me obuzima nemir i čežnja duše. Da […]
Bezimeni pjesnik
Ako sam zalutala rijeka dok gasne dan u odsjaju neba i gledam te u okrilju bezvremena tamo gdje rijeka grli more, čekat ću te u kući ružičastih snova, čekat ću te i kad ti ne dođeš, čekat ću san ispunjen tobom, pogledom koji se pretvara u čežnju. Ako sam izgubljena obala tvoga mora, […]
Baršunaste jesenske noći
Baršunasta noć, vjetar šušti u jesenskom lišću sonatu davnih snoviđenja. Još su živa sjećanja na proljeće, zeleno je lišće šumilo u krošnjama života. Osluškujem tonove sjetne melodije, misli lutaju cvjetnom poljanom, dal’ sresti ću je dok je sanjam u praznoj sobi. Tama noći prede svoje minute kroz hirovite misli, u prostoru sobe, u kojoj […]
Ako te snovi ponesu
Ako te snovi ponesu u prostranstva nepoznata, u tišini ovog predivnog jutra, naći ćeš put moj obasjan sunčanim zrakama, udahni miris tek ubranih ljubičica, dodirni otvoreno srce moje koje želi ljubav za tebe, za mene, uroni sretna u novo svitanje.
Ako me sretneš u snovima
Ako me sretneš u snovima dok putuješ u osami tražeći dašak mene u netom probuđenom svitanju, vidjeti ćeš u snenom oku mom čudesan trenutak obasjane zore, gdje se srebri more u bezbroj iskrica, i gdje se vrijeme rastaje i sastaje u morskom valu od pučine do obale.
Suzana Marić
Marija