Kako da se oprostim s morem? Da mu pišem sonatu ljetnog bora

Pročitaj cijelu poeziju

Pišem između serviranog ručka i plača djeteta za vrijeme popodnevnog odmora razmiču se čaše u svojim medijapanovim ormarićima

Pročitaj cijelu poeziju

Mlati me vrijeme srpom paklenskim. Nježnozelena vlat okomice propada kroz pukotinu u zemlji.

Pročitaj cijelu poeziju

U vazu s lavandom stiješnjene su moje misli One Nietzscheovske Pijuć materiju krvožilnog protoka esencije života spljoštene poput kartonske kutije čučeći u zalisku srčane pretklijetke. Znaš li da je srce organ koji nas određuje? -Pusti sad srce! Pusti lavande! One već odišu na pokošene stručke ovozemaljske smrti. Sve je ispred mog vremena. Čak i ja sama. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Presoljena žuč u tanjuru pliva između graška i rezanaca

Pročitaj cijelu poeziju

Politika. Nikad me nije odveć zanimala. Poput malodušnog sela punog baba upornih u zijevanju.

Pročitaj cijelu poeziju

Pokušala sam ti reći polegnuta pod tri metra tišine Mlitavih ruku, bosonoga

Pročitaj cijelu poeziju

Gramziv čovjek uvijek ima premalo, dok velikodušan uvijek dovoljno.

Pročitaj cijelu poeziju

Imam svoj put. Moram ga prijeći sitnim koracima. Nerijetko je taj put zavojit. Nepredvidivo je što mi svaki novi ugao sprema. Moj put nije i tvoj put. Ne hodi za mnom. Ne bacaj mi sjenu na potiljak . Oni koji hodaju u dvoje uvijek nekamo idu. To nije put hrabrih. Ne hodi za mnom.

Pročitaj cijelu poeziju