Arhiva > fenix

Narasla sam s tobom

Narasla sam ja…sunce moje, s tobom za još jedno nebo, onako kako raste proljećem poljsko cvijeće naših livada.

Pročitaj cijelu poeziju

Kroz noći

Moje su noći u šir i dalj u potrazi nemirna pera, kog oštri duša nevesela da sukne tiho sebi u mrak.

Pročitaj cijelu poeziju

Voljela bih

Još samo jednom voljela bih čuti svilenu rosu kako pada kao paučina na đule opjevane  našom pjesmom, šaputanje lišća na vjetru i muziku tople kiše kako svira mojom zemljom. U ranu zoru kako padaju otkosi trave podno tvojih nogu, i tok kaplji znoja sa tvoga gorda čela na one skakavce što bježeć preskakuju jedan preko […]

Pročitaj cijelu poeziju

U sutonu

Samo za te ukrast ću se smjelo dok žubore potoci u gaju, neće me odati koraci kroz travu ni udarci u mom srcu vrelom.

Pročitaj cijelu poeziju

Gdje radovanje da smjestim

Gdje noćas radovanje da smjestim dok mi na grudima svojim želiš gnijezdo od grljenja sviti, dok žudiš ukrasiti me poljupcima što će na nedostajanje mirisati i voljeti me pjesmom koju hoćeš po tijelu oslabljenom od čežnje oživjeti. Željo moja! Što tugu mi neprestano utapaš pa spašavaš, gledajući oči moje i nadanje što mi rušiš dok […]

Pročitaj cijelu poeziju

Proći će sve

Sve proći će jednom životom ovim Vjetar vremena učinit će od mene Očvrsnulu gromadu hladne stijene Što stoji gordo, traje i ne moli   Proći će sati polusnova, mraka I čežnja bit će samo kroz sjećanje Da nekad spomen dođe u pjevanje Smijehom da se korim kad ojačam   Sve proći će, da čini se […]

Pročitaj cijelu poeziju

S tobom kroz dane

Svijetliš mi ganućem moje dane U svom nadahnuću kroz zora boje Da snage imam za korake svoje Kad baklju pronosiš kroz moje tame   Sve moje radosne te suze dirnu Što ih prolijeva ganuta ljubav Kad začujem život iz tvojih usta Sve tajne ljepote kad uglas vrisnu   Izbrojiš osmjehe iz daljine I od njih […]

Pročitaj cijelu poeziju

Neokriljena

Sve dala bih što imam i što nemam, u ovom vremenu nevremena, kap života da oživi.

Pročitaj cijelu poeziju

U vatri (u agoniji)

Vulkan sam prepun lave sopstvenost me moja ždere ne znam nisam ili jesam posmatram žmireć sam sebe

Pročitaj cijelu poeziju

Nemirom kroz život

U neznanju svome hita iz svjetla da zvjerinja mrakom, napadnut od sebe vremenom se šiba, da preraste stope unezvjeren srlja u živuće blato.   Preko sjenke svoje žuri da pređe i po njoj da hoda, nesmiren i divalj ko at u trku, niz neravna polja gazi po životu u mrtva groblja.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts