PRED TOBOM * Otkrih staro vino u ostavi duše i duboko, duboko drhtaj svijesti , na početku i na kraju skoro isti su. * Otkrih staro vino, talog prošlog, bljesak novog, zablistah suzom i istinom i padoh pred nevažnim- – i pred žbunom i pred gromom i pred tobom, i pred tobom….

Pročitaj cijelu poeziju

UMOR GALIOTA   * Probuđen ti spavaš još u tuđem životu, neželjenom, bez kruha, vina i soli, al šutiš i ne smiješ reći zapravo – tko si . * Čudiš se zipki koja te zanjiha, svodu od zvijezda što muče ko i ti i noć je vječna u toj saznanja minuti, duža od stoljeća umornih […]

Pročitaj cijelu poeziju

PJESMA * Ne, ne osjećam bol, jer ja sam bol i ne žalim, jer ja sam žal, pjesma sam u koju sve stane – -vjetar bez tijela, bez doma , sjeme što se samo sije i žanje, negacija same sebe o sebi, maćehinski osmijeh za sreću zataknut u reveru žaketa nekog pjesnika bezvremenskog. Ne ne […]

Pročitaj cijelu poeziju

SJEĆANJE NA NEBO * Pitam se zašto Mjesec ne pukne prije nego saznamo sve mračne istine. Pitam se zašto se njegova mliječ ne izlije u duboku rijeku suza i zlatno ne ofarba je. Pitam se zašto je moje sjećanje na nebo još živo, nebo koje mi je sklono, nebo koje čuva me . Pitam se […]

Pročitaj cijelu poeziju

LJUDI * U sebi čujem korake neki se približavaju, neki polako odlaze, ni jedan nije tu, svaki me samo posmatra, osluškuje, preko ivice se naginje u dubok kanjon, a malu rijeku i boji se na opaku hrid da se ne poreže. * Razgovaram sa njima- – ne odgovaraju, samo kamen u me bacaju i probaju […]

Pročitaj cijelu poeziju

PORUKA * Prekrojila sam Jednu staru haljinu. Stajala je dugo u ormanu. Kada bi se moglo tako dovijeka, Prekrajati tok i sudbina čovjeka Krojaču svijeta možda je to, Jedna mala poruka, Nada onima sa Juga i Istoka. Prekrojila sam Jednu staru haljinu Bila je prevelika, A to što je u ormanu stajala, Bila je stara […]

Pročitaj cijelu poeziju

URA * Sve je jedna ura, kad dođe ili ne dođe, u toj uri svi gromovi, kiše , sunce i snjegovi. Sve je jedna ura, niz godina na nju čekanja, jel to naša ura il promašenih puteva svjetovi…

Pročitaj cijelu poeziju

UZDAH * Probudih se iz sna jednog cvijetnog polja, iz zujanja i gmizanja, šumljenja, njihanja ne znajući tko sam ko ni polje što ne zna iz koliko biliona mirisnih lutajućih čestica mrava, trava, ptica, gusjenica * jedan uzdah se otima…

Pročitaj cijelu poeziju

ARHAIČNA ŠETNJA * Vrtili smo se stalno u krug i nismo znali gdje smo tu nije bilo sata ni vremena i sve se iznova ponavljalo djete je nabrajalicu nabrajalo u daljini pseto je dugo lajalo, straha je puno u nama bilo, a vrijeme je ko ukleto stajalo,stajalo,stajalo… * Padali smo u jame sa busenima trave […]

Pročitaj cijelu poeziju