ISPOVIJED Vrijeme je da pođem rođo, pitoma jutra me na let zovu, razlažem se dahom u rosu, travu, na jesam i nisam, na rđavu i bolju. Vrijeme je da se rastanemo rode, bolesti skrivam, ne dam im riječi, a one se poput velike iznenadne vode useliše u moje misli, duh i tijelo. […]
Arhiva > Jassy
OČAJNA PJESMA
Ima jedan pas u tebi, koji ne zna kako da se čovjeku vrati, već dugo ga zovu horizonti na granicu ljubavi, krvi i boli. A čovjek ko čovjek samo prespava u kući, razmijeni pozdrave, misli, riječi, kad iziđe vanka pod nebo će leći i psom opet biti, na čovjeka zalajati u svojoj duboko ranjenoj svijesti…
VJENČANJE JUPITERA
Ne okupa nas tako dobro ništa kao u samoći vlastite suze i onda blistaviji smo od svih Planeta što su na vjenčanje s Jupiterom na svoj vječni put krenule…
VAL
Jednom će se udaviti more u sebi, grleni galeb tražit će kopno uzalud, ti i ja nećemo se više sresti ploveći oboje na Noinoj Arki u različitim vremenima. Gledat ću u jutanje magle i tarot odgonetajući tajnu vječnosti , ti ćeš biti moj Andjeo čuvar, koji me uvijek ometa u naumu. A onda, jednom će […]
JEZIK KOJIM GOVORIMO
Zaboravih ulicu što se lijeno uvija i gubi na uglu, što je iza njega, možda strast slijepaca , koji se nikad nisu prepoznali. Zaboravih mirisnu bašču punu cvijeća u mrtvom snu, mi jedno uz drugo, i tvoj dubok dah na mome vratu, zaboravih u tom snu sva ljeta i proljeća. Zaboravih kako da probudim […]
DRUGI NAČIN
Zagledah se u noć iz pseće perspektive, u titrave zvijezde i tamno nebo, u mokru šumu, u mirisno tlo . Na trenutak potpunom samoćom uplašena, ali tog trenutka tako slobodna, na trenutak sebi skroz nepoznata, taj trenutak bez moći govora – – ja zalajah na vjetar, zarežah na sjene, zacvilih na trn… […]
DAH PROŠLOSTI
Gdje je grob kad umru stih i pjesnik, možda su stopljeni u sjajnu metaforu odolijevajući teškom vremenu i umoru ?
SJEĆANJE
Ovih dana dragi Bog kao da mi reče — Ne radi toliko, malo odmaraj u sjeni drveća, neka ti svi dani budu blagdani. I tako, krenuh u šumu, a ona sve gušća, krenuh u polje, a ono sve veće, zaplivah rijekom, a ona sve brža, padoh sa slapom u jezero i postah vodom… Zar […]
ZELENA RIJEKA
Mnoge su tvrđave pale gledajući u zelenilo šume s proljeća, a mnoge šume drhtale pred najezdom sječe i paljenja. Iako ljubavi još ima između to dvoje ostalo je pitanje – – kako u pamćenju svih krvlju ranjenih snjegova izgraditi srušene mostove na zelenoj rijeci ?
NOĆ PUNOG MJESECA
Prestala sam odavno brinuti o tome što drugi misle, govore, u noći punog Mjeseca ionako sav se prljav veš zabijeli. Vani bruji od kosmičkih letilica spremnih da za besmrtnost naprave još jedan krug izvan ove vremenske zone…
Suzana Marić
Mihaela
Marija
katarinab