Lokve od kiša se po svijetu šire sliijevajući se u rijeke, klizeći i razarajuću puteve pred sobom. To nevrijeme vrišti kovitlajući i razbacujucise se raskosno u kapima kiša. To kapa ludilo . po svijetu kvaseci radost zivljenja koja od težine počinju da tonu u teški očaj , izgubljenost .. poput groblja brodova istrošenih, napuštenih. bili su slavljeni, […]
Arhiva > Krebs
Rama je raj na Zemlji
Ponekad tako noćima kad svijet miru svome preda minule slike, samoca i sjecanje me guse ne zeli dusa moja u meni se skrasiti niti svoj mir u meni pronaci
Gdje je
Gdje je taj što svaki moj stih za njim žudi? Gdje su te oči što pomno i žudno upijaju svaku moju i neizgovorenu želju u mojim lutanjima?
Jadi jedne jadnice
Nekad davno , svi smo se nadvikali , u mojoj velikoj porodici ,da nas se cuje . Trebali smo potvrde da smo tu , da postojimo . Bila sam najglasnija .Sve do jednom . .Vrijeme me dresiralo da postanem svjesna sebe i svoga okruzenja . Sad sutim dok oni vicu . Sad mi dusa […]
K .Janku Policu
Podari sirocad danasnjice izobiljem maste , jer tad nece prepisivati napamet naucenu ti poeziju , oni neznaju sanjati o dubinama jer nenaviknuti su na dubine , ni kretati se dubinama svih ( preradjenih ) oceana u tebi, pobacat ce u vrt da gnjiju …da pocrkavaju , da se ne oplodjavaju dalje , da im […]
Narandjasto-zuti tramvaji
Dodjoh u zimu, u grad gdje narandjasto-zuti tramvaji razvoze duse obucene u kapute,
Prodiranja
Jedan trvrdoglavi , neobruseni stih , htjede mi u misli prodrijeti . U znoju lica svoga borih se se sa njime , kao bik u koridi , jer ne htjedoh dozvoliti , ali on uporno prodire , da bez nevinosti ostanu mi misli , da popustim bar malo, da radi to sta on zeli , […]
Ponavljanja
Jednoga dana , kad postanemo samo cestica univerzuma i zalelulajmo bestezinski ,tamo negdje , medju zvijezdama , radosno , u sjecanju na jedan zivot , silina odzivljenih ljepota , silina odzivljenih ljubavi . Doleprsaj , da zalelujamo zajedno uz svirku bozansku nebeskih harfi , do mnogih idilicnih zemaljskih svanuca . Mi , cestice , […]
Njeznost
Htjedoh ti napisati – njeznost , evo ja gorim i plamen je njezan na samim pocetku, sve do neneunistivosti .
Paragrafi
Jucer , na trgu Revolucije , nadjosmo smo se na dvoboju moje pjesme i ja birasmo oružje , počeše režati na mene ,
Suzana Marić
Marija
katarinab
Tonka