Arhiva > Ljubica Katic

Kada Se Prospu Godine

Kada se prospu godine, ostanu krhotine koje sakupljaš zbrajaš, po prošlosti prebiraš, vratiti ne možeš ništa, ništa više ne možeš da daš, sem to malo duše i srca što imaš, koje nepravilno tuče, danas malo bolje nego juče, sjutra ko zna, može stati pa ni to malo ne možeš dati..

Pročitaj cijelu poeziju

Ako poželiš

Ako poželiš da se vratiš ne čekaj, odmah kreni, ja sam na istoj adresi, ništa se nije promijenilo u meni..

Pročitaj cijelu poeziju

Zaledjen osmijeh

Smijala bih se, al’ mi bol ne daje ostao je osmijeh zarobljen u duši smijala bih se, al’ već dugo traje, kako tužan osm’jeh da drugom daje..

Pročitaj cijelu poeziju

Suze

Te čudne kapljice vode što iz oka teku, nekada kaplju od sreće, a nekada bolno peku.

Pročitaj cijelu poeziju

Susret

Sreli smo se jednom, prije mnogo ljeta , putevi se naši razidjoše brzo ali uspomena ostala je sveta, sapletene niti još ne izgubismo..

Pročitaj cijelu poeziju

Med i čemer

Ove r’ječi su od tuge ispletene. sve riječi suzom zalivene duša mi je previše tužna, Od rođenja uspomena ružna..

Pročitaj cijelu poeziju

Sivilo života

U sivilu života plaštom obavijena, ponekad tužna , ponekad sjena, prolazim nečujno kao da me nema..

Pročitaj cijelu poeziju

Svani zoro

Pročitaj cijelu poeziju

Pjesnik

Pjesnici nemaju mnogo para ali imaju prirodnog dara , veliko srce, zagrljaj čvrsti uz njega se baš opustiš .

Pročitaj cijelu poeziju

Pismo bez adrese

Dugo sam te jednom čekala, ta čežnja me ubijala, brojala dane, sate godine, do susreta, do naše blizine.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts