Arhiva > Marina Uvalic

Riječi

U nekom trenu riječi moraju prsnuti i  lavina će me stjerati uza zid tada.

Pročitaj cijelu poeziju

Ptica

lomim se sasvim tiho, polako i nečujno iznutra sjedimo sami papir, olovka i ja pišem prazne riječi, nepovezane rečenice s besmislenim završecima bez točke na kraju

Pročitaj cijelu poeziju

Nestajanje

Ja sam crna mrlja u tvom pogledu… utiskuješ me dlanom u sivu pukotinu na cesti, gledaš dok se gubim, smiješiš se… i promatraš molećivo plavetnilo u mojim zjenama. Odletjet ću jer… ne stanem u tvoju ruku i zato što ne razumiješ… Oblake.

Pročitaj cijelu poeziju

Ti…

Ti si moj izbor krvav, slobodan, pravi. Istovremeno! Ljubavne su riječi napisane za tebe. Molim te… iznevjerimo opet očekivanja i ostavimo tišinu iza sebe u ovom bezbojnom gradu dok gubitnici pogledima prate naša otisnuća. Znaš li da… smijem se kad gledam mekano cvijeće u tvojim očima i prstima dodirujem nevidljive prostore dok slijedimo isprekidane bijele […]

Pročitaj cijelu poeziju

Sanjanja

Noć gizdava i prevrtljiva, zavjese satkane od potisnutih odraza. Šumor šuštavih šapata i lažna škriputava tišina sjedaju mi na misli… po koži mi plešu škakljanja nakostriješenih čuperaka noćnog vjetra. U zjenicama gnijezde se priče ispletene od vitezova, poljubaca od tajnih dvoraca i izgubljenih ključeva. Sjene im plešu na zidu. Noć gizdana i prevrtljiva, Zavjese satkane […]

Pročitaj cijelu poeziju

Uspavanka

…slažem skulpture od prstiju, promatram njihove odraze na stropu – igraju se. Mali leptiri ulaze kroz prozor – na svjetlu – sjene su im velike ptice – ne bojim se. Kiša ruši borove – čujem – zadah jeseni – uspavljuje me. Lomi se lišće pod rasutim kapljicama. Nestajem…

Pročitaj cijelu poeziju

Majci

Čudiš se kako se sjećam svega! Kraj naše kuće rastao je crveni lješnjak Pokraj njega bilo je brdašce od pijeska. Čempresi i šljiva s koje sam pala. Travnata polja i mala čistina S otiscima psećih šapa. I u daljini brdo s kojega smo promatrali svijet Kad bijasmo djeca. Posadila si lješnjak u našem novom vrtu. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Putovanje

Otišla sam u zoru. U automobilskom prozoru pseća kućica, drveće i trava postajali su točka zatočena u vidnom polju da ne iščezne nikad. Komadić smijeha ostao je… zakopan u dvorištu, pod šljivom, pod lješnjakom, u kamenu. Razdijeljena za sutra putujem prostorima koji nisu moji.

Pročitaj cijelu poeziju

Lutka

Kad odlučiš da me ne voliš zasad – Ja sam tada… Nutrina praznog balona. Kad kazes: Nema te! Bojim se da me nema – nikad više. Zbog svojih otisaka na jagodicama prstiju tvojih postojim. Ponekad suviše utisnuta u tebe. Kradem dodire za sutra. Kad odlučiš da me ne želiš zasad. Nestanem nakratko u tvojim očima. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Priča

Kad je teško, pobjegnem u priču. Otvaram vrata četverokutnog kaveza I dugo dišem i diram Sunce i zrak. Obuvam Izgubljene cipele zarobljene u staklenastoj plavoj površini na kojoj počiva moj odraz. Zaranjam u modru mokrinu mora. Mamurna od svijeta od sumornih mora umorna… Sanjam.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts