Arhiva > Marjanovic

Strah od zaborava

Odjek glasa provlači se kroz turobnu maglu. I same hadske utvare pokušavaju uhvatiti dio te životne esencije koja se odupire zlokobnoj tvorevini šutnje. Moje biće prokleto je. Svaki pokret, svi napori, uzaludni su. Jer klizi mi kroz prste, pleše oko mene. Uistinu bijaše neuhvatljiv. I dalje sam tamo u kletoj hadskoj palači, pokušavam dostići riječi […]

Pročitaj cijelu poeziju

Začarani krug

Putovima starim kotrljam se, mnogi su prolazili putem tim na željeznim nogama. Znoj i vrijeme ga iskovali. Kleta me spodoba zarobila u svoju utrobu od sjećanja, sad sam lijevo, sad sam desno, ponekad nasuprot. Pušta me na tren, kao sto oblak dima cigarete napušta tijelo, samo da bi me ponovno zarobio sljedećim zviždukom. Njegova utroba […]

Pročitaj cijelu poeziju

Uvale retrospekcije

Bol koja bijaše uzrokovana bićem ljubavi, toj boli lijeka nema. Moćne trave zaborava izgubiše posjed nad tom domenom. Sve dok te šapat nošen vjetrom ne pozove na jedinstveni ples, tvoji će goli tabani dodirivati još topli pijesak, a suze niz obraze krenuti, jer svako zrnce pijeska stade vraćati sjećanja koja ti davno zaboravi. Na sve […]

Pročitaj cijelu poeziju

Putnik

Arhitekt vlastitog uništenja postadoh jer ostavih, ili možda izgubih, tvoj plavetni pogled. Davno se desi to! U melankoličnom stanju prisjetih se sitnica svojstvenih za nju. Obuze me nešto…

Pročitaj cijelu poeziju

Sjena pred zoru

Crveno neonsko svjetlo i dim u prostoriji izvode fatamorgazmični performans. Žamor glasova sa saksofonistem umornih očiju približava se kraju. Jedino sto će ostati ustajali je miris urina i nikotina. Dok svijest jenjava kroz lucidan san.

Pročitaj cijelu poeziju