Arhiva > max

Grad bez ljubavi

Špring, krma pa prova…odrišiš se, pokupiš cime i kreneš, isprva lagano dok ne uvatiš rotu i sve dok ti svjetla Grada ne ostanu daleko po krmi. Ledeni vjetar šiba po licu, a slike su još friške, nerijetko gorke.  I onda zavoziš naprid svom forcom. … A tada…

Pročitaj cijelu poeziju

Ploviti kroz snove

Polagano Bez žurbe S laganim vjetrom u jedrima Koja te nose u daljinu Daleko od kraja… Daleko od ljudi… Daleko od laži. … I uvijek, Ona je tu… Ona… Ranjiva Krhka Neuhvatljiva Uvijek Ona. … A ja je čekam. Sam. Čekam da izroni iz pjenom urešenog vala Da me zapljusne suzama Oceana Jednom. Samo jednom. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Plišani Medo (…Monolozi Starog Tovara…)

“Sjeti se Barbara Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana A ti si hodala nasmijana Prokisla, radosna, očarana, pod kišom Sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo nad Brestom A ja sam te sreo u ulici Sijama Smiješila si se, i ja sam se smiješio Ti, koju nisam poznavao Ti, koja me nisi poznavala […]

Pročitaj cijelu poeziju

Samoća…

Najviše volim kad sam doma. Nema zvrčanja alarma, nema psihoze, stresa i svega onoga što prati posao koji obavljam. Čak mi je čudna i ona tišina, bez zvukova rada makinje, bez vibracija, trešnje. Volim biti doma, a onda i zato jer mi je i ona bliže. Moja Profica.

Pročitaj cijelu poeziju

Srce od Papira

Pronašao sam ga jedne večeri Na putu za Nigdje U maloj, zabačenoj uličici   Popločanoj sjetom.

Pročitaj cijelu poeziju

Kiša

Pada već danima. Ona dosadna, sumorna i depresivna dalmatinska kiša. Fjaka na najjače. A jutro se budi; lijeno se proteže poput žene u postelji, pokriveno sivim, teškim oblacima punim vode koja se jedva čeka stuštiti na već dobro natopljenu zemlju. Koma. Taman za tiho se provući kroz Vrata Snova i otići opet Tamo…

Pročitaj cijelu poeziju

NEVERA

Jutro lijepi krhotine protekle noći Smirujući euforiju razbuktalih strasti. Mirisom vlažnog međunožja nasrćeš na mene Propinjući se poput krijeste zahuktalog vala.

Pročitaj cijelu poeziju

Opskurnost

…šum valova, kada dolaze s pučine na kraj i razbijaju se o’ sike, uvijek nosim u mislima, nešto kao priručnu prtljagu. nikud bez nje. jednostavno je, slike posložene kako ja želim, nikada ne gube na svježini, samo ponekad promijene redoslijed pojavljivanja. smisao je isti.

Pročitaj cijelu poeziju

Chiara

Zašto Chiara? Ma, prvo sam mislio staviti naslov Irish Pub, ali njeno ime mi se činilo nekako prikladnije. ……………… „E. Hladno je danas’“- kažem onako, između dva dima , dok smo stajali vani i poštivali zakon o nepušenju u zatvorenim prostorima. Nije loša, mislim se, dok se ona nećkala uključiti u konverzaciju.  „Italija?“ – pitam […]

Pročitaj cijelu poeziju

U ranu Jesen

Uvijek razmišljam o prošlosti. Nikad o budućnosti. Ne znam je li to dobro, ali tako je, ne mogu to promijeniti. Bolje rečeno, ne želim to promijeniti. Lijepo mi je tako utonuti u misli, u snove….u nju. U Crnokosu. Danas sam je vidio na nekoj društvenoj mreži, ostavila je fotku, gdje sjedi na nekom zidiću uz […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts