Arhiva > Grof

Dozvoli mi…

Dozvoli mi još samo ovu pjesmu jer čovjek sam što spozna dušu svoju si bijednu. Pod šibom gnjeva natjerala me da hodam u tmini i bez svjetlosti, gdje tuga bije i udara bez milosti, kao vodu vesla lađara.

Pročitaj cijelu poeziju

Ključar vrata poetskih dimenzija

Od Gilgameševe potrage za besmrtnosti, sudbina poezije teško duši leži, jer otkako su dani započeli, dani su svi poetski ključevi. Vrlo okretan bješe Homerov stih, epom Ilijade i Odiseje, ponosa grčkih, koje opjeva i slijepi Domodoka, al’ Hesioda osvaja ljepotom svakog stiha.

Pročitaj cijelu poeziju

Jamstvo besmrtnosti

Smrt, sa svim svojim zamkama, skida kožu sa mesa za traženje žila plave boje u zdjelicama mlijeka i plamena. Ako bi odrezala samo prste, krug bi bio nepotpun. Bilo bi… Nema snova i nema nikoga tko bi je čuo kako pjeva.

Pročitaj cijelu poeziju

Nisam nitko poseban

Nisam nitko poseban. Volim tišinu, kad nema nikoga. Nisam nitko poseban, žudim, ali nisam očajan.

Pročitaj cijelu poeziju

Depresija

Većinu vremena mislim; Koja je poanta? Poanta ponovnog zapisivanja stranice s raštrkanim mislima; Čini se da su misli jednako hladne, mračne i hladne poput tamnice, a da nikada nisu u fizički zatvor zakoračile. zakopan živ osjećaj nakon otvaranja očiju; u pozadini uma govoreći, “ali ja nisam loša osoba” buđenje iz još jednog aktiviranog sna; misli […]

Pročitaj cijelu poeziju

Duša u miru

Duše bezdušnika donose mi svoje tuge, dok nježni čuvar snova pjeva mi tiho za sve moje boli… U meni se dižu note nemira i oduševljen sam vizijama onoga što dolazi, ali u samotnoj potrebi žalim se na stvari koje ne mogu promijeniti.

Pročitaj cijelu poeziju

Bez daha koji me okružuje

Ležao sam noćima priželjkivanjima i pokriven euforičnom željom srca… Oh, ti željo, koja mi dah krade… Rado bih dahtao u cvatu tvoje nade, da cijeli moj svijet bude prinova tvojih uvijek i zauvijek snova.

Pročitaj cijelu poeziju

Kaldrma smrti

Moja osmrtnica u samoći kao opijumski suton taksista, pruža ruke da vašu sjenu dodirne iz srca slomljenog od očaja. Opsjedajuće pikule mog zamišljenog uma, zviždeći putuju u tamu beskonačnosti, kojom kaplje opijumski suton taksista, na kaldrmi smrti…

Pročitaj cijelu poeziju

Hodao sam ulicama

Hodao sam ulicama, zamišljeno i bez novca, dršćući na hladnoći mladosti, prolazio pokraj glasnih radosti koje čekaju svoj ulazak u toplinu automobila… I ja bih, da nisam ostao bez novca, prijateljima pića plaćajući…

Pročitaj cijelu poeziju

Ovdje sam izgubljen

Mjesec je jutros gladno vrebao jutarnje ptice, što pjevaju za srebro od mrštenja gole grane.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts