Arhiva > Mihaela Grmoja

Voljeno moje…

Treba biti hrabar i s knedlom u grlu izgovoriti “sve je uredu”… Treba biti hrabar i poslati osmjeh suzdržavajući suze… Nitko te ne poznaje kao ja…i nitko te ne razumije kao ja…voljeno moje… Treba biti hrabar i priznati samom sebi…izgubila sam te… Izgubila sam tvoj glas, tvoj osmjeh, tvoj pogled i dodir…čak i suze… Treba […]

Pročitaj cijelu poeziju

***

Tko će svijeću palit da osvijetli moju mračnu dušu, tko će biti moj štit kad orkanski vjetrovi pušu?

Pročitaj cijelu poeziju

Nesanica

*Kiša se slijeva po prozoru, tiho razbija tišinu noći, spretno remeti moje misli, tjera me na počinak poći.

Pročitaj cijelu poeziju

Krik

*Kroz noć putujem, jutra se bojim, novi dan stiže a ja sam sama, izgubljena lutam bez nade i snova, neobjašnjiva sila dušu mi slama. *Krvavo srce vučem k’o teret, navodno živo al ne daje znaka, nit diše, nit kuca, nit osjećaj gaji, od težine bola, ostajem bez zraka. *Padam, klonem, puzim, molim za ruku spasa, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Savršenstvo bez mane

Bolna uspomena, sipa sol na otvorenu ranu, moja ruka je hladna, više nije u tvome dlanu.

Pročitaj cijelu poeziju

Stranica bola

*Gotovo je…ispisana je i posljednja stranica, sto puta je prijeđena granica, sto puta su teške riječi pale, riječi koje su onu ljubav izdale.

Pročitaj cijelu poeziju