Preuzvišeni stvore novotkrivenih sazviježđa, osjećaš li da plamenom našeg izgaranja- potpirujem dimne zavjese neraskidivih trenutaka? Već mjesecima zaneseno rišem osluhnute riječi crnih mjesečina; poškropljene predanošću katatoničkih cjelova. Reci mi, tko sam ja u našoj bajci? Akter ili protagonist fluidnih zbivanja? Izbjegavajući odgovor na retoričko pitanje, topimo se u vosku stimulativnih para. Ljupkošću svoje intelektualne dovitljivosti, […]
Arhiva > poetic_soul_1996
Lorena Kujek- Tempus
Pristigao je neizbježan tren. Ne mogah udahnuti. Plućne alveole mi se napuniše praskavim delirijem, a čelični mjehurići stigme prigušiše zdravo rasuđivanje. Nokautirala me epileptična ekspresija slova u koju nesmotreno zađoh, istovremeno ne uviđajući dugotrajne posljedice asimetričnih insinuacija ateizma. Svladaše me polusni zabranjenog svjetonazora- kriomice mrveći noćne more prelijevanjem spektra zelenkastih toniranja unikatne strave preobražaja. Poput […]
Lorena Kujek- Realna idealizacija
Smaragdna kraljevno procvjetalih krajobraza dok mu dotičeš usne, otari svoje napuklo lice- o rubac platonske korote.
Lorena Kujek- Moć ekspresije
Sjenča me kistom, nanoseći zagasite boje, kao slojevitu pokoru. Pri namjernom sudaranju vrhova prstiju, rastapaju mi se krvna zrnca- poput samotnih ugrušaka kataklizme. Promišljam o njemu, u neuglađenim razmacima, između neoprezno izazvane tahikardije i sljedećeg psihodeličnog, slobodnog pada razbora. Iskrenošću protežem zapečaćene stijenke začahurenih emocija; ne bih li naposljetku posvema prigrlila tajanstvene cjelove- svojevrsne ekstaze […]
Lorena Kujek- Broj koji Bog ne odobrava
Dragi, izvedi mi brzinski balet za sva alkoholiziranja- kojima smo svjedočili i u čijem smo odsustvu potajice prisustvovali.
Lorena Kujek- Napitak zaborava
Nepenthe, dopusti da ispijem jal distance, utopijski zagrlim odbjeglu srodnost- taktilnošću tek procvalog polja lavande. Voljela bih još jednom začuti krivudavost njegovih koraka, nesmotrenu strepnju prilaska začahurenoj magmi neuspjeha. Nakon žrtvovanja besmrtnosti, ostade mi sveudiljno obećanje ponovnog susreta, u tom svijetu što grmi pritajenim lahorima. Nepenthe, dopusti da te ispijem do dna. Brooke Shaden Photography […]
Lorena Kujek- Sanjala sam da sam živa
Bog nas je zaboravio. Slutim kako mi se smije kažiprstom upirući- na nepobitne grešnosti. Mi sinkronizirano cirkuliramo poput litija, kao nutrinski gnjilo voće na sjajnom stolu od sandalovine. Uporno iniciramo naše sveviđenje, prodornim promatranjem kristalnih iluminacija. Astralnom projekcijom invociramo ljubav. Počuj me, Dugo mojih tmurnosti. Uporno me jede tvoja odsutnost, provlačeći kroz bolne zanoktice- zatitrana […]
Lorena Kujek- Zazidana mračna svećenica
Za vrijeme hrvanja s unutarnjim demonima, znatiželjno proučavam efekt domina. Čemu ova magična borba? Nokautira me nerazgrađena, sumporasta, omaglica u prekomjernim dozama. Preočito je. Voštana sam marioneta agoniziranja, svučena posttraumatskim stresnim poremećajem; koja prebire po fragmentima prastare manije mentalnog sloma. Godinama me goni legija- neodoljivo jake tendencije ka kraju krajeva. Stradavam ošamućena koleričnim frakturama; novostvorenog […]
Lorena Kujek- O padu galaksija
Sudbi ne možeš umaknuti. Upadajući u grotlo paganskih konstatacija, silovana vještica razrezano žamori okom ustajale ribe u epicentru nečastivoga. Nečija joj se slina omotala oko pupka, kazivajući latentne gadosti o srazu sotoniziranih oživotvorenja. Šutaju ju potplate oronulog vandala, pletući mrežu umobolne zasjede- baš kao prosijedu pletenicu uslijed kvarne metamorfoze iscrtanih pentagrama. Izdala su ju stopala […]
Lav
Marija
Mihaela