Arhiva > poetic_soul_1996

Lorena Kujek- Amor vincit omnia

Preuzvišeni stvore novotkrivenih sazviježđa, osjećaš li da plamenom našeg izgaranja- potpirujem dimne zavjese neraskidivih trenutaka? Već mjesecima zaneseno rišem osluhnute riječi crnih mjesečina; poškropljene predanošću katatoničkih cjelova. Reci mi, tko sam ja u našoj bajci? Akter ili protagonist fluidnih zbivanja? Izbjegavajući odgovor na retoričko pitanje, topimo se u vosku stimulativnih para. Ljupkošću svoje intelektualne dovitljivosti, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Ciklotimija

Neke su zablude  presvučene najljepšim ruhom.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Tempus

Pristigao je neizbježan tren. Ne mogah udahnuti. Plućne alveole mi se napuniše praskavim delirijem, a čelični mjehurići stigme prigušiše zdravo rasuđivanje. Nokautirala me epileptična ekspresija slova u koju nesmotreno zađoh, istovremeno ne uviđajući dugotrajne posljedice asimetričnih insinuacija ateizma. Svladaše me polusni zabranjenog svjetonazora- kriomice mrveći noćne more prelijevanjem spektra zelenkastih toniranja unikatne strave preobražaja. Poput […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Realna idealizacija

Smaragdna kraljevno procvjetalih krajobraza dok mu dotičeš usne, otari svoje napuklo lice- o rubac platonske korote.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Moć ekspresije

Sjenča me kistom,  nanoseći zagasite boje, kao slojevitu pokoru. Pri namjernom  sudaranju vrhova prstiju,  rastapaju mi se  krvna zrnca- poput samotnih ugrušaka kataklizme.  Promišljam o njemu, u neuglađenim razmacima, između neoprezno izazvane tahikardije  i sljedećeg psihodeličnog,  slobodnog pada razbora. Iskrenošću protežem  zapečaćene stijenke začahurenih emocija; ne bih li naposljetku posvema prigrlila tajanstvene cjelove- svojevrsne ekstaze  […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Broj koji Bog ne odobrava

Dragi, izvedi mi brzinski balet za sva alkoholiziranja- kojima smo svjedočili i u čijem smo odsustvu potajice prisustvovali.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Napitak zaborava

Nepenthe, dopusti da ispijem jal distance, utopijski zagrlim odbjeglu srodnost- taktilnošću tek procvalog polja lavande. Voljela bih još jednom začuti krivudavost njegovih koraka, nesmotrenu strepnju prilaska začahurenoj magmi neuspjeha. Nakon žrtvovanja besmrtnosti, ostade mi sveudiljno obećanje ponovnog susreta, u tom svijetu što grmi pritajenim lahorima. Nepenthe, dopusti da te ispijem do dna. Brooke Shaden Photography […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Sanjala sam da sam živa

Bog nas je zaboravio. Slutim kako mi se smije kažiprstom upirući- na nepobitne grešnosti. Mi sinkronizirano cirkuliramo poput litija, kao nutrinski gnjilo voće na sjajnom stolu od sandalovine. Uporno iniciramo naše sveviđenje, prodornim promatranjem kristalnih iluminacija. Astralnom projekcijom invociramo ljubav. Počuj me, Dugo mojih tmurnosti. Uporno me jede tvoja odsutnost, provlačeći kroz bolne zanoktice- zatitrana […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Zazidana mračna svećenica

Za vrijeme hrvanja s unutarnjim  demonima, znatiželjno  proučavam  efekt domina. Čemu ova  magična borba? Nokautira me  nerazgrađena, sumporasta, omaglica u  prekomjernim  dozama. Preočito je. Voštana sam  marioneta  agoniziranja, svučena  posttraumatskim stresnim  poremećajem; koja prebire  po fragmentima prastare manije  mentalnog sloma. Godinama me  goni legija- neodoljivo jake tendencije  ka kraju  krajeva. Stradavam  ošamućena  koleričnim frakturama; novostvorenog  […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- O padu galaksija

Sudbi ne možeš umaknuti. Upadajući u grotlo paganskih konstatacija, silovana vještica razrezano žamori okom ustajale ribe u epicentru nečastivoga. Nečija joj se slina omotala oko pupka, kazivajući latentne  gadosti o srazu sotoniziranih oživotvorenja. Šutaju ju potplate oronulog vandala, pletući mrežu umobolne zasjede- baš kao prosijedu  pletenicu uslijed  kvarne metamorfoze iscrtanih pentagrama. Izdala su ju stopala […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts