Arhiva > poetic_soul_1996

Lorena Kujek- Grandiozna ništavnost

Uskoro će se izravnati neprohodne staze zla, raspuknuta će postati  radioaktivna strijela.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Samonikla Luciferijana

Mislio je da ovakvo  spiritualno oličenje  prizemljuje  ženske hirove; sasvim diskretno obljubljujući alkoholizirane mladiće. Kakva zabluda! Čak mi svaka mistificirana smrt ima svoje manire. Bijah majušna meta na stratištu rulje prognanika, tašt, neugledan falset zlogukih ptica- nalik češljugaru bez funkcionalnih krila. Potaknuta detoniranjem stratosfere kolapsa mojih pribojavanja, danas se slamam na trivijalnostima. Točim si fosfor […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Djetinja ugroza

Hodah bosonoga kroz pustopoljine  nevoljenosti. Obilježena kao  neželjeno dijete, započeh  utješno ispisivati  interpunkcijske  znakove. Pregolemo breme predbacivanja  teške krivice, stiskalo me  desetljećima poput gorućeg obruča. Opečena stigmom  neprilagođenosti, kidah ocvale  krizanteme- na ispraćaju  svojih osobnosti. Pljuvaše po  mojoj auri, psihički me  dokrajčujući neprekidnim  manipulacijama. Ucjene i prijekor postaše mi  jaram spoticanja- smrskanim umovima tek usputna […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Predosjećaj

Svakoj predstavi  prijeti nesklad. Kulminacija pleše zrakom  među bijelim,  ogoljelim zidovima. U više navrata,  brižljivo ubrizgana doza  protječe žilama  nesmetanom djelotvornošću. Izgubljena svijest jednakost- crnoj sumaglici. Bogom predodređen  oporavak zjenica  iscrpljenosti,  rasplinutih težnji  pjesnikinje u agoniji! Brooke Shaden Photography  

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Tri puta zatajena nevjesta

“Praštanje je  plemenitije  od gnjeva.”

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Krajobraz suicida

Itekako dobro poznajem djevojčicu; koja uzastopno  potražuje svojih  devetnaest suza.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Elipsa pada

Kakvu si apokalipsu predvidio,  odbojnim pogledima sutona? Prepoznala sam taj prijezir  u obliku fluorescentne domišljatosti, zakriljen upotpunjenim očajem ispraznih spašavanja. Umjesto pečata,  udario si negativnu referencu na moje postojanje, skrio se u ugao nepodnošljivosti,  dok su zvijeri režale isprekidanim jecajima. Pritajena u klopci samodostatnosti smrt se prikradala nježnom perfidnošću, onemogućivši udisaj nekadašnjeg bježanja  u sigurno […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Postojim li?

Stanje bunila  obuzelo je noćas, usplahirene kapke. Tjeme steže  isprekidano sanjarenje; s predumišljajem. Neprekidno proganja  jedna halucinacija- kako se riješiti  vlastitih demona? Ti si sinonim  za prve poljupce i dodire. No, istinito svjedočim- maestralno te ne volim! Brooke Shaden Photography

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- (A)tipična mea culpa

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Konačni poraz

“Što tražiš ovdje?”- upitao je glasom stroge ozbiljnosti, nošen oštrinom inja. Rastvorih drhtave usne u naletu govorništva, no naglo zastadoh. Oborivši oči ka smrznutoj površini, ne smogoh hrabrosti prozboriti bilo što. Stajah pred njim poput uplašene srne, zatečena paraliziranošću. Pogled mu bijaše tako izravno odsutan, dalek, meni neshvatljiv. Bože, zar je to ista osoba?- zapitkivah […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts