Arhiva > poetic_soul_1996

Lorena Kujek- Paragraf prošlosti

Voljeh nadmudrivanja  prosuta po tepihu viđenja, snažne zagrljaje i sklonost analiziranja psihodeličnih pojedinaca. Tjeskobom anksioznih stremljenja, heretizam je evidentno  zavladao umom obraćenika. Neuroni ponovno uspostavljaše pogrešne hipoteze, potičući razdor  i metalnim okusom krvi, uništavaše neminovne pokušaje. Govorio si kako posjedujem ljepotu u svim segmentima,  no, koliko surovost odluke može biti blagonaklona? Pokušavah spriječiti vrtlog neutješne […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek-Bezvremenska restrospekcija

Slijepa na tronu limba umivam lice u sumpornoj kiselini, ne bih li naposljetku dešifrirala dogmu  tvojih prepredenih bježanja. Ništa se naizgled nije promijenilo, osim što me anomija uvukla u vrtlog  bezbrojnih peripetija. I dalje me tlači neumoljivost vremensko-prostorne konvergencije komplementarnih introspekcija. Djelomično osjećam kako mi hrskavica  srasta sa gorčinom koju nosim u njedrima fotografskih pamćenja. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Strah nad minulošću

Gorda su sva tvoja rapidna pokleknuća,  pasivne transformacije karaktera u okovima sužanjstva. Imitiraš harmoničnu čvrstinu bezimenog imperatora, slaveći trijumf nad senzibilitetom  nesmotrenog nemira. Usplahiren krik  još uvijek te doziva,  svilenom maglovitošću isprepletenih doticaja. Iako je već odavno bjelina nebeskih padalina,  zavila mrlje povratničkih stopa. Brooke Shaden Photography  

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Eros i thanatos

Kontradiktorno datiram  od prapočetka ničega.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Posthumna daktilografija

Trga me čopor  pobješnjelih vukova, skidajući mi skalp  renesansnih  nijansiranja.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Ozebla nedorečenost

Usnula sam noćas polje bijelih ciklama. Glavni lik- univerzalan umjetnik. Prisustvo njegovo dočaravam, suhoparnim rimama. Vlastitu dijagnozu pjes(m)ama plaćam. Na kraju svih inspiracija kriomice brišem trepereće strofe, i sadim plave ruže u vrtu komadića meteora. Tako je teško ugledati sunce, usred dugotrajne pomrčine! Brooke Shaden Photography

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Mjesec dana od posljednjeg saslušanja

Slamajući poput tajfuna,  funkcioniraš količinom rastvorenih ožiljaka,  zaviruješ u metonimiju procjepa osobnosti, upropaštavaš sanjarske žestine- krvareći linijom neutemeljene svijesti. Zakovitlana u mulju vedrine,  gubim osjet vrhunaravnosti. Smlavljena procesom obrane od učestalih napada,  kao sukrivac odvojenosti,  pijem talog nepristupačne vjerojatnosti. Prhkim perom neznatnosti-  reproduciram vlastite težnje, apostrofiram željenu stagnaciju  i odlazim što dalje od sveprisutne sjenke. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek Post festum

Znam da se nećeš pokajnički vratiti. Ako se slučajno zapitaš  zašto konstantno jenjavam, dozovi u pamćenje onaj zloguki koloplet slabih kukavništava, u kojem si mi doživotno oduzeo pravo na aktivaciju osmijeha.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Krvarenje u snopovima zavežljaja

Žilama mi protječe bolešljiva srčana mana. Pridajem joj epitet maligne kraljice gotike; među prorijeđenim  elipsama svjetlosnih  stratosfera.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Ugođaj balade

Noćno nebo,  crvenom bojom poškropljeno plete rubine  letom prvog snijega. Susprežem suze! Staza sazdana od pahulja,  tonalitet Mjeseca. Vinuti se ka zvijezdama  želim i ja! Brooke Shaden Photography

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts