Arhiva > Ivan Taridan

Što donosi jesen?

Sunčan dan nad dolinom, Zadnje zrake ljeta sjaje Pozdrav ususret jeseni. Tihi čapljin jecaj, Vapi za tvojom blizinom. Hoće l’ jesen Pjesmu zaključit smjerno, Ili će i dalje U srcu te čuvat nježno? Ni jeseni ni zime studen, A ni ljeta vrućina. Ne mogu ugasit Toplinu oka tvoga, U njedrima što tinja. Ti si uvijek […]

Pročitaj cijelu poeziju

Rijeka bez izvora

Večer pada na tišinu I svjetiljke se pale Osvjetljujuć njeno lice. Lice nježno i beskrajno poput mora Al ipak tek rijeke bez izvora. Sjaji ona večernjim sjajem Evo tu dolinom najstarijeg grada. Lijepom suzom suhog rukavca Vijuć se tolko nježno kao da je stala. A kad vjetar dođe Gordo strujeći Grli njene vale ko strukove […]

Pročitaj cijelu poeziju

Glazba kiše

Slušam večeras Glazbu kiše. Srcu mi šapuće Tvoje ime: Nježno, sve tiše. Dok kapi padaju Na zemlju. Milinom svježine Kapaju i skrivaju Skrivenu čežnju. U večeri tihoj Čuti me možeš, U svakoj kapi što Žuborom zbori. A kad kiša stane, Povjetarac će tihi: Cjelov ti kosom Prostrujat u svitanja zori.

Pročitaj cijelu poeziju

Tišina uz more

Večeras je more tako tiho. Tiho da nema ni vala Ni maestrala. Tek pjesma cvrčka Treperi ko srednjovjekovna pastorala. Cvrčci trepere nježne strune Tako nježno ko pahulja kad padne. A opet gordo i zvonko Melodije pune, Da večeri ovoj ton dadne. Utihnu cvrčak i zatitra Jednom il dvaput još. Kao da hvata daha. Pa usnu […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lice

Tihi suton pada Noć se bliži. Blijedo lice zasjalo Srebrnim sjajem mjesečine. Prostire se bjelina te svjetlosti u beskraj Kao da želi ovladati svime. Kao da želi skriti sve. Al` ne može. Presijeca ga sjaj Dva plamena tračka. Sjaje svjetlom ugaslim Tinjajućim plamom Prkose bjelini Sijevaju zlatom. Niz bjelinu pada crni zastor Al ne gasi […]

Pročitaj cijelu poeziju

Kiša

Na prozorskom staklu Klize kapi kiše. Poput suza na licu Il zvjezda na nebu što trepere Uličnim svjetlom obasjane Šapću tihe i snene.

Pročitaj cijelu poeziju

Morski Notturno

Noć je pala Nad pučinom. Mjesec i zvijezde sjaje tminom. More je utihnulo. Kao da sniva. Od silnih priča potonulo. Daljinom beskraja pliva. U daljini tek barka Ribarska plovi. Tišinom odzvanja Ko starica što pred oltarom moli. Jeku barke Lika tvog rezonanca. Tišinom mi šapuće Sred srca.

Pročitaj cijelu poeziju

Tajanstveni pogled

Svjetlo pada Noću na pučinu. Sjaj razlijeva tminu. Pogled tvoj zasja sada. Kupa se ljepotom U suznom moru. Akvarelom pred zoru Sniva o svjetlu sunčanom. Sunce on čeka da svane Premda zna Da danom nestane. Jer samo noću Njegov sjaj se pozna. Ujutro se sakrije Da nitko ne dozna.

Pročitaj cijelu poeziju

Vjetar

Tiho struji vjetar. Nježno, skriveno i nijemo. Noseć tihu notu, Srca dalekog šapat Osjećaja punu za suzom plakat. Zvukom nečujan, Al tona pun. Nježan i blag, Tako bliz i drag. Snagom svojom žito vija, Suši rosu, Val razvija. Poruku smjelo nosi Neba prostranstvom Skrivenu ju ostavlja u njenoj kosi.

Pročitaj cijelu poeziju

Vječni sjaj pogleda

Večeri hladne Kad studen se budi, Oči će ti sjati suzom vlažne.   Vatrom što plamte grudi, Toplina će njihova Iz pogleda sjati.   Poput one s ljetnih žalova Svakom tko pogled ti prati, Kao i uvijek Ti ćeš ga kriti.   Tama će pretinca ga pokriti, Al` sjaj će mu tad istaknuti, Tamom obojen […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts