Arhiva > robijan

Astronomi na krovu spasa

Mi živimo među krovovima Sa susjedama pticama Mi naučili smo varku sna I na stablu gromobrana uhvatili Krovnu zbilju besmrtnosti Smijemo se igrom neutrina Na srebrilu mjeseca I u suludom plesu antena Desantnim bacanjem lavine Preko snjegobrana kvarimo tv programe Mi smo carstvo čula Od Ararata do Patagonije Mi smo perje s anđelovih krila Mi […]

Pročitaj cijelu poeziju

voikukkan lento*

sve u svemu jednostavno je: otići trebaš izvan grada na zelene padine u proljeće rano gdje rastu cvjetovi po kojima si žuto žuto žuto dala mi ime bereš bereš bereš dok ti koža ne postane čista

Pročitaj cijelu poeziju

Deseti krug pakla

Neka se magličasta kopren navukla na brda, nad šumu, nad rijeke, nad more. S neba umjesto mira rosi ledena kiša, pere sa stakla zadnji zrak sunca; ostaju samo prljave stazice s jednim smjerom bez kraja. Koliko ima početaka? Mniju prispodobu o putu i širokim vratima, uskim vratima… Zvekirom bi triput tukli tamna masivna vrata, al’ […]

Pročitaj cijelu poeziju

nepovoljna demo(n)grafska slika (bez nekih izgleda za priču)

stojeći na stijeni visoko gore iznad oblaka osjećao bi se kao ptica da mu na tom željeznom prstenu oko zglavka desne ruke nije visio kamenčić

Pročitaj cijelu poeziju

Povijest jednog budućeg događaja

u danu kad me je izgubio sjeveroistočni vjetar na meku će tlost pasti sa snijegom strpljivi događaji iz zemlje će me posvojiti korijenove dlačice napojiti me, obmotati me i reći mi – idi sad ti se pitaš zašto su umrle sa smiješkom novorođenih u danu kad me je izgubio sjeveroistočni vjetar rast ću kroz središnji […]

Pročitaj cijelu poeziju

Miris ljubičaste boje

Čujem li samo ja tu glazbu? Jesu li to frekvencije prilagođene samo mojem slušnom sustavu, jesu li to vibracije koje samo posebno prilagođen slušni živac može dovesti do centra u mozgu gdje se pretvore u glazbu koja širom otvara vrata uma? Sviraš li to ti u vrtu svoj violončelo u haljini boje lavande zadignute tako […]

Pročitaj cijelu poeziju

Miris plave boje

Bila je rijeka ispred mene. Tekla je bojama zrelog ljeta. Na kaskadama i brzacima bojila se je nekako drugačije – voda je navukla srebreni plašt nad nju. Preko tog plašta složila je boje jednu uz drugu. Boje su se razlijevale, prelijevale jedna preko druge, ali još se nisu miješale.

Pročitaj cijelu poeziju

Miris zelene boje

Praznina, praznina mi treba. Bjelina, bjelina i zemlje i neba. Praznina. Početak praznine ujedno je i njen kraj. Istočasno kad nešto označimo prazninom, to više nije praznina. Prvi trenutak života ujedno je i prvi trenutak umiranja. Prekidom života umiranje gubi smisao. Prestaje li smisao života ako nestane smrti? Prestaje li život smrću ili počinje tek? […]

Pročitaj cijelu poeziju

Miris crvene boje

Sjedim pored netom otvorenog prozora. Čas prije još bijah na ulici, bježao sam od pljuska, od krupnih, prekrupnih kapi s neba. Sad sjedim pored netom otvorenog prozora i gledam kako kiša sa stakla moči pod, uživam u zvuku kapkanja. Smješkam se dok mi se u nosnicama vrtloži miris crvenog čaja. *** Osmijeh mi je ostao […]

Pročitaj cijelu poeziju

Miris narančaste boje

Jučer sam se sjetio jedne ranojutarnje vožnje tramvajem kroz Novi Zagreb. Bilo je ljeto. Polako, polako, topla je lopta odgurivala tamu i svježinu noći u bučnu glazbu dana. Ne znam što, ali oko mene se sigurno nešto događalo, i mislim da sam se okrenut Suncu smiješio držeći u krilu okruglu tikvu lijepe narančaste kore. Ali […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts