Pošao ribič u lov na soma, uzeo štap i mamce razne, ali ne nađe soma doma; zar će kući kante prazne? Trčkara ribič obalom dugom, doziva soma, kumi i moli, al’ kanta mu osta ispunjena tugom, od muke poče i mamce da soli. Podvijena repa pođe ribič doma, pa na glas kuka – ne […]
Arhiva > Sandra Utovac
Tko kako voli, nek’ izvoli
. Bog nam s razlogom dva oka dade; jednim da vidimo ljepote, drugim brige i jade. Tko kako voli, nek’ izvoli. Bog nam s razlogom dva uha dade; na jedno da slušamo istinu, na drugo lažne zaslade. Tko kako voli, nek’ izvoli. Bog nam s razlogom dvije ruke dade; jednom se siju ljepote, drugom se […]
I jedna je previše
Tiho noći, noćas predi, anđeo na grobu sjedi, mala duša, sva od zlata podignuta je iz blata. Vidje Gospod, noći mila, da anđelu lome krila, a ljubav mu slabo daju pa privede muku kraju. Tiho noći, noćas predi, anđeo na grobu sjedi, bjelinom mu halju pleti, nek’ u krilo Kristu sleti… Sandra Utovac
Vrijedim li Križa Tvoga?
Jesu li moji koraci Judine šporke škude, jesu li moji koraci sve Petrove izdaje? Jesu li moji koraci rane na tijelu Tvome, zar obrok trnove krune serviram Spasu svome? Jesu li moji koraci koplje u srcu Tvom, ranjeno Majčino srce u srcu probodenom? Jesu li moje stope ljubav zgazile, dok su me s Križa […]
Očaravanje
Od najranije dobi što mi biće pamti Čarobni svijet u pogledu mi gori, Ali okolina, život il’ sudbina Rukama od stakla okove mi tvori. Ako trznem grubo, da okove slomim Vene će mi presjeć’, oduzeti bilo, A život baš volim – kao ptica krilo. Nježno, stoga, grlim svoje stanje. Eto, kad je ljubav živa […]
Život
Sneno Jutro proteže se, daškom inje otpuhuje s buđenicom pozdravlja se; Zori veli nek’ putuje.
jučer, Danas, sutra
U potrazi za nekim boljim “sutra” izgube se svi treptaji sreće jer ljepota stanuje u “danas” i u ničem’ nema sreće veće. Ne trudim se ponoviti jučer, nije vrijeme da ga mogu vratit’, živim život koji imam i spremna sam sve pošteno platit’. U prošlosti nek’ počiva “jučer”, a budućnost neka kroji “sutra” puna […]
Ljepota
Jednom sam slučajno čula kako zli jezici mlate rekoše za staricu da je ružna; zar su preglupi da shvate?
Bez tebe kao bez sebe
BEZ TEBE KAO BEZ SEBE Na Badnjak se sjetim onih koji nisu s nama, praznina k’o vječnost zjapi; ostala sam sama.