Arhiva > Sanja Atanasovska

Razoružana

Zaljubljena i razoružana do bola predajem ti se čak i kad me odbiješ udaljenost postaje jama s aristokratskom bojom slomljeni ključ u bravi je moj smrtni neprijatelj i nemam druge utjehe osim biti ljubomorna na ptice imajući krila doći do tebe.

Pročitaj cijelu poeziju

Lijepo lice istine

U snu jednorog mi dodirne ruku dok ležim na razorenoj kuli od knjiga. Pozdravljam ga poljupcem dijete koje ima golemi leptir u srcu. Istina raste u svim lijepim stvarima, sve ostalo je laž.

Pročitaj cijelu poeziju

Nemoj biti samo broj

Nemoj biti samo broj u životu onoga koji te čeka. Ja ću biti ovdje i sljedeće godine s novom borom na čelu, i moje obične jabuke obojit ću ih u zeleno da izgledaju kao tvoje. Otvori srce zatvori vrata pogledaj me i nemoj biti samo broj u životu nekoga tko te voli dakle do neba.

Pročitaj cijelu poeziju

Svakidašnjica

Uzgajate sreću poput cvijeća svake večeri jedna žena zaspi u kutiji s nakitom i jedno dijete odmotava ga njegovo celofansko srce sjena se proteže sa željom da bude nebo gnijezdo mi se ruši pod strehom sve darove ostavljam u crkvi i s punom dušom ulazim u prazan autobus.

Pročitaj cijelu poeziju

jednog dana ćeš me zaboraviti

Jednog dana godine će biti samo brojevi a mi ćemo se voditi mojim satom. Sve riječi iz moje poezije naći će srodnu dušu. Briga će roditi brige i borit će se zajedno da unište moju nesavršenost. I uskoro ćeš me zaboraviti sat vremena prije dan ranije i pamtit ću te godinama sve do mog ponovnog […]

Pročitaj cijelu poeziju

u čekaonici života

Čekam na ivici mog strpljenja vidjeti dobro u ljudima. Dobivam lažni vjetar u leđa i stotinu prepreka na putu ka kapi sreće. Dajem sve od sebe i gubim vrijeme sa pogrešnim ljudima. Cijene istinu poput mrtvog fenjera kao svedok neko vreme u kući prije propadanja. Čekam bolje sutra u čekaonici života sa bezbroj nepozvanih gostiju.

Pročitaj cijelu poeziju

po navici

Po navici mislim dok spavam ustajem rano pred pozdrav suncu snažno pišem kafu koju sam popila mijenjam za pročitanu knjigu i obrnuto. Po navici Šetam ulicama s bojom oblaka i znam koliko mi nedostaješ a svi ostali te imaju više ili manje u ovom setu od maski i površnih ljudi.

Pročitaj cijelu poeziju

ja ću čekati

U kantama nosim tišinu оstavljam je u sobama. Ja ću čekati, dok ne padne i posljednja kuća u selu. Uzet ću zadnji kamen za inspiraciju. Sačekaću dok se ne pomladim, dok ne postanem dete, dok ne nađem prijatelje.

Pročitaj cijelu poeziju

plašim se

Bojim se da svakog sljedećeg dana Bit će dosadno poput nedjelje Donijet će emocionalnu hladnoću Ili potres sjećanja Maske će pasti Lica će biti izložena Bojim se da svakog sljedećeg dana Neka vrsta vjetra će me otpuhati Na njegovim jakim rukama.

Pročitaj cijelu poeziju

ja i moja sjenka

Krećemo se naprijed u sudbini tkanina pukotina vrata otvara nam dan našim cipelama jeseni guramo zlatnike zanemarujemo mjehuriće nemira raštrkane u vazduhu pukotina vrata zatvara dan mirni san čeka me na jastuku a moja sjena umire u pepeljari.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts