Skloni se sa vjetrometine riječi ne upućuj mi poglede kajanja, to smo davno prevazišli u ime stradanja. Ne pitaj ne zanosi se sobom, tvoje riječi vjetrovi nose. Tvoje postojanje se pretvorilo u kamen, u spomenik napravljen u ime svih nas što mogu da prebole.
Arhiva > faiza
Kameni spavač
Ne vidim dugu na nebu, ne pijem iz izvora vodu i ne razvlačim usne u osmijehe lažne. Pogrbljeno stojim kraj starog stećka,
PONOS
Pobjeda je kradom obrisana suza progutan čemer minulih dana. Stisnuti zubi kad tijelo trpi udarce ljudi,
Treptaj
Pogled u daljine, treptaj želje snom počinje. Nedostaješ mi u predvečerje. Ne plačem, čuvajući suze za naše vrijeme. Kad dođe, ja ću pogledom progovoriti istine.
Juli
JULI U sjećanju mi osta vrelina ljeta, noći mjesečinom okupane. Nestrpljivost u pokretima, žar ljubavi u očima.
ŠTO BAŠ JA
Čuda u glavi, raskorak u vremenu, romantika u svakoj pori i san nedosanjani. Što sam baš takva, što meni da se ovo desi! Da tražim saputnika u oblak da leti, da se valjamo po travi luckasti i sretni. Tako je malo sati da se sanja. Prekasno sunce zalazi, rano nestaje zvijezda. Ja bih da živim […]
Možda
MOŽDA Možda je sve moglo biti drugačije, da smo mogli oćutati prigovore. Prolazili su dani, pratile nas godine, duše nam bile zadovoljne. Zbog jedne riječi sve je nestalo. Ili su riječi samo naišle na plodno tlo, a boljelo nas nešto drugo. Nisam bezgriješna, takvi ne hodaju po ovom svijetu. Bolesna sam, neizlječivo.. Nema sunca iza […]
Stanka