Arhiva > sibila

Ne hodaj malen ispod zvijezda

Nemoj me voljeti šutnjom, ni da ti draga budem kada šutim. Svu šuteću ljubav Neruda je opjevao već. Niti mi cvijeće zla uzglavlju donosi, jer Baudelaire je veoma gadan lik, kad nešto se iz njegovog vrta bere. Nemoj pijanim brodom meni dolaziti. Rimbaud se jednom nasukao već. I nipošto ne pričaj Jesenjinu o nama. Što […]

Pročitaj cijelu poeziju

Nekom, negdje, nekad (2.)

Neki se stihovi tvoji, od tebe kada pobjegnu, u prazninu moje strofe, vješto zavuku i skriju. Ćutim ti riječi tada, dok njima se sjenkom krećem, gipko od slova do slova, između redaka krijem. Na kraju te pjesme čudne, što moja ni tvoja nije, sjenka u lik se pretvori. Očima tvojim ja gledam. Uranjam iz vala […]

Pročitaj cijelu poeziju

Sasvim u (ne)redu

Tražit ću zabranu pristupa tvojih misli, mojim mislima. Tražit ću azil na Mjesecu ili nekoj drugoj planeti, da ne znam kako je biti bez internet veze. I bit ću bezveze svakoga dana, al’ bit ću sama, od tvojih misli mirna i sasvim sigurna, da tamo te nema. Bit ću princeza na zrnu graška, koja ne […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ljepota kada misli

Kada se radosti mjesečine pune, bjelinom plahti, pokraj mene opruže, ja s tobom dijelim tu ljepotu trena i darivam sebe, misleći te željno. Ljepota kada misli, tebi se obraća, prinoseći ti pehar moje žudnje pun, da ispiješ strast tijela što vijuga, ispod tvog k’o cesta, daljinama kroz noć. Dok koračaš me tako koracima lakim, postaje […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ne, neću ti reći

Ne, neću ti reći gdje moj se nemir s tvojim sastaje; jer ja još nisam oprostila ti Ljubav… Tu sami smo, moj stih i ja i ne vodimo nikog da nam rimu kvari. Tek tu je sve kako biti treba. Ne, ne mogu ti reći za to tajno mjesto. Preselila sam i sve što si […]

Pročitaj cijelu poeziju

Nekom, negdje, nekad (1.)

Bilo je dobro. Bilo je mnogo dobro s tobom graditi nevidljivi grad i ulicama nadjevati imena nekih velikana, što od ljubavi umirali su.

Pročitaj cijelu poeziju

Snaga

Obriši usnama noćas sve tragove umornog dana, mene sa hiljadu mana učini manom svojom. Neka sam noćas više od pukog snoviđenja, bez ikakvog poređenja s onim što jučer je bilo. Ocrtaj prstima žudi obrise tijela mi naga. Nek’ ime ti je snaga za sve gdje ja to nisam.

Pročitaj cijelu poeziju

Samo ljubav novi susret obećava

Tek kada duša dušu otpusti da poleti iz kaveza, iz ropstva, put slobode i ta duša nađe, jer nemiri pred oprostom utihnu. Sretan nam let mili moj dužniče. Ostah željna duše tvoje, sna. I moj dug vječnost će da upamti. Sudba ista mimoići nas neće.

Pročitaj cijelu poeziju

Ako

Ako ti kažem da sam zauvijek, bi li vjerovao u to ili me možda volio više? Ako se obećam tebi, dal’ tvoja će nesigurnost imati krinku moje postojanosti i kako ćeš mene nositi na licu? Ako ti dozvolim, da na kamenu mom sagradiš carstvo svoje, kako ću onda voljeti tebe? Ako ti sad, ali baš […]

Pročitaj cijelu poeziju

Poezija tijela

Dok bi tišina plela svoje niti, ja pogledom bih pisala ti misli, rukom tvojom šaputala svoje. Nagost tebe moja strast bi bila; jezikom da oslikam ti stomak, grudima do bedara kliznem. Mjesec bi svjedokom bio, da uzdahom bi tak’o moju žudnju, što usanama i dahom dodiruje ti vrelo. Dok svirala bi glazba, u pozadini svijesti, […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts