I novo jutro je bilo hladno i maglovito. Sivi trak magle navukao se nad rijeku.

Pročitaj cijelu poeziju

I ja sam imala tu osobinu. Mogla sam zaspati bilo gdje i bilo kada na vrijeme koje bih unaprijed odredila. Otac se uvijek šalio da imam dušu i navike ratnika, da u najtežim situacijama znam potražiti utočište i okrjepu u snu.

Pročitaj cijelu poeziju

Kada je Markus spomenuo postelju, osjetila sam jaki umor. Putovanje, nova poznanstva, utisci, sve se skupilo  na kraju uma i zahtijevalo mir, promišljanje i odmor tijela.

Pročitaj cijelu poeziju

Markusova  žena Vara pripremila je večeru. Bila je to krupna, vesela žena, živih crnih očiju, smeđe kose koju je vezala u rep i koja je bila prošarana sjedinama.

Pročitaj cijelu poeziju

Sunce se već diglo visoko kada su Tara i Tragač napustili Riak. Jahali su ka sjeveru, krajem pošumljenim visokim borovima i brezama na čijim su se granama još zadržavali kristali leda.

Pročitaj cijelu poeziju

Zora je već rudila kada su Taru oslovila dva stražara i obavijestila ju da je na ulazu u grad čeka brat. Znala je da ju je Tragač stigao.“Zašto nije ušao u grad?“- upitala ih je nastojeći da joj glas zvuči veselo. „Zbog pravila. Nije imao novaca.“

Pročitaj cijelu poeziju

Sjenka je skočila iznenada. Vinula se kroz zrak kao zmija, čuo se zvuk koji je sjekao zrak. Na mjesečini je zabljesnula oštrica noža. Tragač se izmakao.

Pročitaj cijelu poeziju

Grad je slavio dan svoje obnove. Sunce je grijalo kao usred proljeća. Male hrpice snijega sjajile su se još samo u sjenovitim mjestima. Trava je počela nicati.

Pročitaj cijelu poeziju

Stajali smo na uzvisini i promatrali grad pod nama. Govorilo se da je grad nekada imao nekoliko stotina tisuća stanovnika. Sada ih broji nekoliko tisuća. Otac je znao u grad dovoziti ljetinu. Za dobiveni novac kupovao je odjeću, razni alat i pribor, potkove.

Pročitaj cijelu poeziju