Arhiva > tarik

Ja sam samo pjesnik

Ja sam samo pjesnik, ne znam ja, zašto mi se prikradaju šaptaji tako snažni, tako tihi i snažni, pa bude me u noći i obilježe riječima, načine bogaljom sa vječnim pečatom na tijelu i duši, i ako kažem od šaptaja riječi, malo je, i ako šutim iste riječi, trga me sila nezasitna, za slobodom izgovora, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Nulta tačka

Kada smogneš snagu, kada se, oko sebe okreneš, iza tebe ostaće dom, ispred tebe cijeli je svijet, a ti si, nulta tačka, vlastitog kosmosa.

Pročitaj cijelu poeziju

Zapis sa stećka iz 2018

Ase lezi Miroslav Sin ot Radana, V svojoj zemlji, Na svojoj grudvi, Prodjoh cijeli svijet, I vratih se da ovdje vjeke snivam, Jer nigdje ne vidjoh Clovjeka kto što je bosnjanin Sam  na svom, Nikdar nikog ne povrijedi, Nikdar nikog ne pozva k sebi, V svoju grudvu, A vsi machem i ognjom dodjose A nikto […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ja sam planina

Ja sam planina, Zemlja sama iz grudi svojih me iznjedrila, i bijah samotna sto hiljada godina, poput unikatne riječi na bijelom papiru, a onda me tiho orobiše, prvo se odlutala  sjemenka bijelog bora zalijepi na moje grudi, a potom, i raslinje i zvjerinje, zaposješe moje strmine i moje doline, i zvuci i jauci, svakog i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Kamen snoviđenja

Dođi, tamo negdje iza mojih leđa, u gustoj bjeličastoj magli, postoji kamen snoviđenja, dođi, dođi da ga zajedno nađemo. Poslije, kad u labirintu od izgovorenih riječi naš dah, otpuhne maglu niz uske klisure i strme padine, u prvoj noći bez mjeseca, tražit ćemo na nebu naše odlutale zvijezde, svakom od nas, jedan kraj svemira, prostran, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Stablo

Slomili su mi granu, dole, podno krošnje, bez trunke žaljenja i bez trunke kajanja, tamo neki, tamo dole, podno krošnje moje, slomili su mi granu dražu od najdražih, i sad se, na koncu od kore drži, kao bolesnik na samrtnoj postelji od mojih ruku, samo što  dah njen, dah je i moj, samo što  je […]

Pročitaj cijelu poeziju

Kutak iz kojeg gledamo u nebo

U onom kutku, iz kojeg gledam u nebo, u  tu beskrajnu dubinu jedne tačke, slomi moju samoću, zauzmi mjesto pored mene. Možda, povuče nas beskraj, tišinom svojih riječi, u vječitu tamu iz koje nema povratka, niti u prošlost, niti u budućnost. A svoj kutak, ostavi nekom drugom sa ispisanom posvetom, post skriptum samoći, post skriptum […]

Pročitaj cijelu poeziju

Priča

Sve priča ti priču, i nebo i kamen, i vazduh što trepti od nestrpljenja, u sivilu svom, i jutro ti priča, i htijenje se priče lahko sječe , kroz  guste pramene magle, jedino vrijeme šuti, sat ga uporno tjera, namjesto njega udara bilom kroz prazninu zabilježena trena, sve priča, samo bi vrijeme, šutnjom da se […]

Pročitaj cijelu poeziju

Kopija

Netom po  svakom jutru, susreću se naši pogledi, iritantno mi se smješi, iritantno obrnuto kopira moje pokrete. Podignem desni palac, uzvrati lijevim, namignem lijevim okom, pozdravi me desnim. Netom po svakom jutru, čini me bijesnim, ako ga pitam za san, u pitanju priča, u odgovoru šuti, paradoks nadvladavanja drugog, namjesto, pozdrava lažernosti oblika u čistom […]

Pročitaj cijelu poeziju

Danas me voli

Voli me danas, iz duše mi danas cure, sitne bijele kaplje, i postaju gnojivo za srđbu iz očaja, namjesto, ružičnjaka ljubavnih jada.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts