Arhiva > Tatyana

Haiku

Vatreno sunce cvjetaju kišne kapi žalosna vrba crta oblaka kosina gorske kose prosijava srp  

Pročitaj cijelu poeziju

Prosijavanje i smjerokaz

Nema mjeseca iza oblaka, sakrio je oko noć podstanar k’o riblje oko na dnu mora u traženju odgovora ulična svjetla, iza pjega zvijezda bere voće na svijetloj strani mjeseca i ostatak dana slaže sloj svjetla sloj tame slika i sna u kopreni od buđenja…

Pročitaj cijelu poeziju

Potez kista

Prazno nebo tek probuđenog sna valovi povjetarca ples  leptira dva na trnu ruže sjeta igra boje i svjetla latice i nanos vjetra boja klizi niz platno trava svjetluca prvi potez kista ruža rosom blista fenjer crveno gori srce o ljubavi zbori zvijezde u oko zarivene   Tatjana 2018  

Pročitaj cijelu poeziju

Zlatna dolina

Kada se rodilo sunce, kako je nastala ravnica, reci – moji i tvoji preteci kosili su zlatno polje znoj sa lica težačkoga a, snaši testija na glavi, iz korpe žeteoce hrani, iz peći domaći kruh, reduša ručak spravi, izvorska voda čelo hladi, jutro je široko, obroncima kruži sokol – hrastova šuma i dol sve je […]

Pročitaj cijelu poeziju

Razotkrivanje

Trgni se iz  košmara zvuk tvojih koraka taktovi su novog grada privikni se na prašinu koju dišu zaboravljeni patetiku velikih i mudrih koji pišu iz tuđih glava iz takta i plesnih koraka pisat ću iz kuta zaborava i ljubiti do posljednjeg daha… Tatjana 2018

Pročitaj cijelu poeziju

Čudo

Čudo tražiš u polju vida nutarnje dijete još se igra licem u lice kamenog zida divovi iznad gledaju tigra drama se vodi vidnom polju molitva potakne dobru volju nitko svetac postao nije bez čuda srca što ljubav krije… Tatyana 2017

Pročitaj cijelu poeziju

Zlo

Iščupaj iz korijena zlo – jer ono plavu boju nema nevidljivo je, a gleda k’o neman zariva zube u meku dušu škrgućuć čeljust snažno steže nevine ruke samoćom veže Tatjana 2017  

Pročitaj cijelu poeziju

Skrivena luč

Kad zvijezde privuku pogled tvoj i mjesec obasja zvijezda roj mislima uđi u tamu noći i čut ćeš šapat kroz nebeski svod U nebu su skrivene pjesme i podno zvijezda postoji luč; pali je misao topla, pogled blag osmijeh drag i lijepa riječ Taj šapat što duša sluša prelit će tamnu noć prisutnost svjetla i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Nikad više

Sidro noći iz dubine vuče vrč pun tišine, kud me snovi sada vode čiji glas me tiho zove? Visoke  su dječje krošnje ljuljačke se same lome od vrbovih tankih  šiba… iz gnijezda spletenih od slamčica vire gola tijela malih ptića. Slušam tihi šapat mraka molitva mi  ruke sklapa Repatica zvijezda svijetli trag na nebu žarko […]

Pročitaj cijelu poeziju

Oče

Maslinu si dušom posadio zlato sunca srcem opjevao srebro suza oku ostavio pjesmom cvrčka more oživio listićima soli stijene ukrasio mirisom lavande jastuk orosio zime duge mirtom osnažio Vjetar  u dahu šapat  čuva glas tvoj čujem kada luta na ahatu bijelom Božja ruka u zviježđe  Oriona pogled odluta ispletena mreža  i luna žuta hvataju riječi […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts