Arhiva > Tatyana

Zlo

Iščupaj iz korijena zlo – jer ono plavu boju nema nevidljivo je, a gleda k’o neman zariva zube u meku dušu škrgućuć čeljust snažno steže nevine ruke samoćom veže Tatjana 2017  

Pročitaj cijelu poeziju

Skrivena luč

Kad zvijezde privuku pogled tvoj i mjesec obasja zvijezda roj mislima uđi u tamu noći i čut ćeš šapat kroz nebeski svod U nebu su skrivene pjesme i podno zvijezda postoji luč; pali je misao topla, pogled blag osmijeh drag i lijepa riječ Taj šapat što duša sluša prelit će tamnu noć prisutnost svjetla i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Nikad više

Sidro noći iz dubine vuče vrč pun tišine, kud me snovi sada vode čiji glas me tiho zove? Visoke  su dječje krošnje ljuljačke se same lome od vrbovih tankih  šiba… iz gnijezda spletenih od slamčica vire gola tijela malih ptića. Slušam tihi šapat mraka molitva mi  ruke sklapa Repatica zvijezda svijetli trag na nebu žarko […]

Pročitaj cijelu poeziju

Oče

Maslinu si dušom posadio zlato sunca srcem opjevao srebro suza oku ostavio pjesmom cvrčka more oživio listićima soli stijene ukrasio mirisom lavande jastuk orosio zime duge mirtom osnažio Vjetar  u dahu šapat  čuva glas tvoj čujem kada luta na ahatu bijelom Božja ruka u zviježđe  Oriona pogled odluta ispletena mreža  i luna žuta hvataju riječi […]

Pročitaj cijelu poeziju

Da znam

Kad ne bih znala, a vjerovala u tvoju riječ, bio bi u mom srcu i kucao u ritmu sata, svake sekunde svakog dana, bio bi klatno što vuče iz moje duše ono božansko što spava i sanja. Kad bih znala, a vjerovala u praznu riječ bila bih neznalica, tat, što potkrada sebe od sebe i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Eno eona

U novom ruhu bestjelesna misao poklanja ruže trnje krvari prolom čiste duše ruke oprane kola tišina ispod ledenog oka noć iskrom gori teče molitva izvor moru se vraća skrušenog glasa krugovi kruže oko kamena bačena teče rijeka eno eona površinom lijeska oka vječnoga Tatjana 2017

Pročitaj cijelu poeziju

Jutarnja gorka kava

Ispod šala ležerno prebačenog preko vrata, žila kucavica kukavičjeg sata, otkucava – na zapešću, sinapsa zbraja začuđenost usuglašenog  takta fatuma, nedokučivog sata, mučnina u očima starca, koža naborana manja od standardnog  kroja gledajući srdelu usoljenu, suzilo se grlo pješčanog vrata oskoruša steže misli k’o kravata Jutarnja gorka kava ili sfrkani listići zelenog čaja za jutro […]

Pročitaj cijelu poeziju

Breskva

Srebrn vjetar jutro rano zaledi bjelinom zabijeli u mreni zajutri vapnom oči oslijepi zanokticom ledi Zjenicom od mjedi cvjetove nabrala ocaklinom ocvala obraza rumenih duboko  zaspala trnjem zarasla mirne duše nacrtane crnim tušem do proljeća….   Tatjana Tadić 2017  

Pročitaj cijelu poeziju

Igličaste magle

Igličaste magle izrasle iz rijeke puzeći uz proplanke i jablane bijele okitile borove i zimzelene jelke u smrznute travke uvezale kristale koncem od srebra u ramu zimskog goblena… Tatjana Tadić 2017

Pročitaj cijelu poeziju

Modrice sudbine

U koštac se hvatam ti sudbino gladna – izaći iz tvojih ralja na sunce,  na zrak – izvući se iz tvog mraka sijači mržnje biraju sjeme na trusnom tlu najbolje berbe, spasi nam dušu od smrti žive hodamo k’o mravi uz zidove sive, u prolazu više ne podižemo zjene – na podu promatramo ljudske sjene, […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts