Arhiva > Tatyana

Breskva

Srebrn vjetar jutro rano zaledi bjelinom zabijeli u mreni zajutri vapnom oči oslijepi zanokticom ledi Zjenicom od mjedi cvjetove nabrala ocaklinom ocvala obraza rumenih duboko  zaspala trnjem zarasla mirne duše nacrtane crnim tušem do proljeća….   Tatjana Tadić 2017  

Pročitaj cijelu poeziju

Igličaste magle

Igličaste magle izrasle iz rijeke puzeći uz proplanke i jablane bijele okitile borove i zimzelene jelke u smrznute travke uvezale kristale koncem od srebra u ramu zimskog goblena… Tatjana Tadić 2017

Pročitaj cijelu poeziju

Modrice sudbine

U koštac se hvatam ti sudbino gladna – izaći iz tvojih ralja na sunce,  na zrak – izvući se iz tvog mraka sijači mržnje biraju sjeme na trusnom tlu najbolje berbe, spasi nam dušu od smrti žive hodamo k’o mravi uz zidove sive, u prolazu više ne podižemo zjene – na podu promatramo ljudske sjene, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Obzor

Zrelom klasju vjetra vir stoljetnom hrastu mladi žir stadu bijelom Božji mir Oblaku kiša suzi jal ribaru more pijesku žal grozdu loza zemlji trs  Otoku kamen ponikvi krš bonaci zrcalo sunca lik jarbolu krila galeba krik Valu vala barci vez spiralnoj lađici zlatni rez palom anđelu crni knez  Tatjana Tadić 2017

Pročitaj cijelu poeziju

Vrijeme je izabralo nas

Možda više nisi privlačan možda više nisi mlad, možda si sijed, ili star, ili si jači, mlađi, luđi nego što si bio tad?

Pročitaj cijelu poeziju

Sretan je onaj

Hod ti je čvrst i smion al’ zemlja vuče ničice, gordost urasta u srce iz njedara ispadaju suhe klice sjemena iz kojeg žižak niče, plazeći kroz mrak se miče tražeći izlaz, kob mu sviće – U ogledalu se mijenja biće ljubeći k’o narcis svoje žiće umivajući rosom ranom lice – Sretan onaj je tko naličje […]

Pročitaj cijelu poeziju

Škrta zemlja

Dalmatinska škrta zemlja od kamena bijelog ni grob ne da na pustim vrletima žeđaju stada od  kamenjara samo je jeka jača kosti su guste i čvrste u čovjeka hodajući kroz goleti od pamtivijeka teškom mukom kamen se svlada i tovar pod teretom kroz drač strada pod  Božjom kapom sve je od zlata umore se ruke […]

Pročitaj cijelu poeziju

Neobrano grožđe

Vrtiš se u krugu al’ nemoj stati vječnost ne čine minute ni sati u rascjepu vremena uvijek je  sada ruke su oličje uzvišenog dara ne stišći pesnice kad’ pun si jada u oku čuvaj sve boje žada ne spavaj kad sunce nebom vlada ne trguj riječima na gradskoj pijaci istinu ne guši s figom u […]

Pročitaj cijelu poeziju

Svežanj čežnje

Kvrgavi kamen na putu do luke solju namočene barbe ruke ispucane k’o zemlja od sunca raspliću mrežu što svjetluca Bura ih oštrim rubom reže konopa  kraj u čvor steže barka svojim bokom leže vez uz rub drvena čaklja seže Ruku umornih čvrsto veže svaki suton svežanj čežnje uz bevandu suza tad’ poteče u konobi staroj […]

Pročitaj cijelu poeziju

Odjek vremena

Sve je nekad bilo živo kažu ljudi, vrijeme krivo sva ta priča ima smisla nije pamet s puta sišla Svatko svoju kapu nosi gospo’n šešir, neki bosi kad su ljudi dobre volje ima nade, bit će bolje Siromašne nitko neće al’ uz malo dobre sreće kolo živo sve okreće tko bi doli, gore kreće Treba […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts