U mekoj prozirnoj haljinici letim iznad magličastog jezera, plava se izmaglica diže, oči moje navikle su na to.
Arhiva > vcipanj21
Postelja moja
Postelja moja, meka je trava gazi po njoj bez milosti. Miris kože moje na dnu srca tvoga spava, nema žudnje bez radosti.
Izgubljeno
Na krovovima mojega grada sve je manje ptica, plaše me noćima sjene izgubljenih bića. Nemam dara, niti volje da oprostim ti više. Nema niti pjesme, nema niti rime, nema niti tebe u meni više. u
Osveta
Moje ruke leže u polutami sobe. Mliječni trag mjesečev vani zrak mijenja. Tvoja kosa na osvetu miriše, kiše su popile svaku moju suzu.
Mediteran
… uzburkano more guta me u sebi, voli me i tješi svaka kap koja me dodiruje. Na moje vlažno tijelo
Znala sam
Znala sam da se tvoja ruka samo igra mojim golim tijelom. Znala sam da bol dolazi naknadno. Znala sam da ti oči
Daleko je blizu, blizu je daleko
Bar da sam ptica, pa da letim kroz maglu i noć, ravno na tvoja ramena. Nisam jaka, slaba sam na tebe i plač mi steže grlo. Daleko je blizu, blizu je daleko.Bila sam tek rijeka moru potrebna, bila sam noćna ptica bez straha, sada sam tek kap vode na rubu tvoga ponora. Kako ćemo dalje […]
Poput meke trave
Poput meke trave prođi mi kroz kosu ništa nemam osim puke ljubavi, kao lagani vjetrić kada lavandu trzne blagim, moćnim glasom nazovi me svojom. Dani prolaze spavam i dišem, hodam ulicom sama, tek sam trunka znatiželje tvoje, u tijelu skrivam misli svoje, tek sam bijelo cvijeće što svijetli u noći, tek sam trunka znatiželje tvoje.
Put
Tvoje oči stoje na mome putu, bez putokaza plutam putnik sam bez plana. Tvoje ruke odmaraju na mome ramenu bez kajanja te tražim, jer žena sam i sama.
Drhtaj
Bez trunke utjehe ostavljaš me samu, mutno popodne vuče nas ka kraju, sad smo zraka tame što se neizbježno bliži, ti si drhtaj zraka povrh mojih usana. Volim te, drhtaj moj me odaje! Polako plutam među tvojim mislima, propadam. Volim te, moj me drhtaj odaje!