Arhiva > Vesna Andrejic Miskovic

U moru začeta

  Začeta sam jedne sulude noći, dok je moj otac kod rta Dobre Nade izranjao Jakobove Kapice. U trenutku dok se poljupcima smijao maminom strahu od dubine, i dok joj je škakljao tabane a more od smijeha umiralo na njenim dlanovima.

Pročitaj cijelu poeziju

Ponekad šutim ( a to je rijetkost)

  Ponekad dok šutim tišina se glasno spotiče o unutarnje organe sata na zelenoj strani propilenske mahovine.   Gonjena školjka spremna na ispovijed vrišteći trči maraton kroz uho divovske sirene okrenute prema meni.   Ponekad dok šutim bodljikava žica priča mojom bojom glasa, ne bojeći se istine.   Tad i stijene šute začete u meni […]

Pročitaj cijelu poeziju

Netragom (u oku) nestali

  Zamisli besmrtnost kako korača po crti spojenih dlanova, dok nam se čela tiho dodiruju i zjenice ljube. Vrhom nosa ostavljam otiske na zamagljenoj koži i divim se upornosti srca koje slutnju skriva u jednoj od usamljenih suza. I one netragom nestaju klizeći niz obećanja koja jednom drugom dadosmo. Jesi li svjestan odricanja kružnice od […]

Pročitaj cijelu poeziju

(Su)život u pukotini

  Nisam nikada imala vlastitu kuću. Živim s tropskom kornjačom u pukotini srušenog zida.

Pročitaj cijelu poeziju

Snaha Sunca i Mjeseca (za natječaj)

Pitam se, je li moguće stajati čvrsto na nogama, dok oblaci vuku za rukave tvoje nemirne snove? Je li moguće u bestežinskom stanju , prevaljivati stotine kilometara i u isto vrijeme sanjati poljupce, od kojih drhte zvijezde utisnute u zjenice mjesečevog srpa? I dok me tako gledaš, pretvara li se krv u žitku masu od […]

Pročitaj cijelu poeziju

Pismo gospođici Nori

Draga gospođice , osjetio sam duboko poštovanje prema Vama, onog dana kad sam Vas slučajno susreo u parku. Nemojte misliti da sam nezahvalan, ili arogantan , ali rukoljub mi je bio samo putokaz do uzdrhtalog srca, pogledavši vaš umilni pogled. Zato Vam pišem i molim za oprost, jer morate znati nešto o meni . Dok […]

Pročitaj cijelu poeziju

Noćas mi oprostite

Oprostite mi noćas što s vama radost ne dijelim, nije da neću, želim. Ali, nebom haraju oblaci crni, a pahulje gdje su ? Gdje su ? Oprostite mi noćas što s vama radost ne dijelim, nije da neću, želim.

Pročitaj cijelu poeziju

Sezona kiša u mojoj sobi

Imam osjećaj da sam u čašu izlila prazne zidove svih hladnih  soba.

Pročitaj cijelu poeziju

Kiše ne ispunjavaju želje

Večeras, zadnji put oplakivah odlazak babljeg ljeta dok vjetrovi brišu suze, tukući se pod balkonom Romea i Julije . Čak se i mjesečev monokl zapetljao u zavjesu, čudeći se mojoj sentimentalnosti.

Pročitaj cijelu poeziju

Brodolom

  Pogledom punim nebeskih visina i bez trunke kajanja, saginješ se.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts