Ave Maria

 

Sinoc pokuca netko lagano na prozoru mome.
Tko me to doziva duboko kad  snivam?
Otvorih prozor i ugledah svjetlost ,
znadoh sretna da si to ti ti ,
sto sadis novo drvo ljubavi,
znanja , srece i blagostanja,
ti kojoj se molim od ranih mi dana.
Ti sadis a mi olako rasadjujemo.
Ali ako ove noci ostavim sve , ustanem ,
onako samo krenem nomadski i tajno
ne plaseci se sto ziveci zivot
emotivno paloga smrtnika,
prognanika i vjecitog putnika
uzeh sebi slobodu dotaci im savijest.
Zasto im dodirnuh dusu?
Da li zgrijesih , Majko?
Ako jesam,molim ti se , oprosti mi ,
jer ja samo sam nomad u dusi ,
sto ne puzi niti preklinje, sto se ne saginje….
Sitni su sati .
Nijemi jecaj na usnama se spleo.
Kroz tisinu sova zahuka ,
a pero se samo i umorno ,
i dalje , do buducnosti ,
bez zaustavljanja ,
papiru krece..

Nema komentara za "Ave Maria"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.