09 listopada 2012
Autor: Dinko
Kategorija: Uncategorized
Moja baba Mara
svako jutro, prije praska zore,
tiho se šunja, maramom na glavi,
namotanim užem u rukama svojim,
i u polje odlazi, trave i granja ubrati
za kozliće što čekaju u toru svom.
Prignuta pod golemim teretom
što čvrsto drži užetom u ruci,
nogama teško hodi; šuti ne stenje,
žuri da kozliće nahrani,
jer kruh još treba ispeći, a
sunce rumeno tek izlazi.
Rukama žuljavim, malenim, blagim,
vatru na kominu što pucketa potpiruje,
začas krušno tijesto pod peku stavi,
ni molitvu jutarnju ne stigne, dok
iz kreveta čeljad sneno se diže,
moja baba obilnu marendu sprema.
Okupana suncem u proljetnom jutru,
osmjehom na licu dok svoju djecu zove,
moja baba Mare hranu sprema na stolu,
pršut, sir, vino i kruh vruć tek ispečen.
Širi se opojni miris kadulje i vrijeska,
sa obližnjeg stabla ptice veselo poje,
a ja s dragošću promatram
sve čarolije babe moje.
Posvećeno majci moje supruge Nade
Marija
Suzana Marić
09/10/2012 at 5:12 am Permalink
Umjetnost je imati žuljevite ruke ispod kojih topli kruh nastane, mirisom opije cijelu obitelj.
Ruke koje mirišu na rad, muku.I miris opojnih trava i miris dobrote.
Čuvarica kućnog ognjišta.
Krasna pjesma,
pozdrav Dragi Dinko!
09/10/2012 at 8:21 am Permalink
Kao da sam u masliniku na jednom drugom otoku. I gledam jednu drugu babu Mare kako prignuta pobire taj Božji dar, nagnuta zemlji od godina i rada, nasmijana, vedra, zvonka glasa. I svega iz tvoje pjesme bilo je na stolu babe Mare.Takvu je pamtim, tvoja slika i pjesma probudiše uspomene. Danas, djeca rade u gradu, kuća je sve više vikendica, a maslinik prepušten prirodi ipak rodi nadajući se nekoj novoj babi Mari 🙂
09/10/2012 at 8:51 am Permalink
posebno lijepa slika i pjesma, tradicija zarobljena kistom i riječju, svaka čast Dinko, pozdrav !
09/10/2012 at 1:42 pm Permalink
jako lijepo, blažene naše bake.pozdrav
10/10/2012 at 2:56 am Permalink
super dinko i pjesma i slika, jutro, sfd
10/10/2012 at 12:39 pm Permalink
Svima hvala 🙂