Balada o violinisti

 

U krčmi staroj punoj dima
violinu je svirao,
u potkrovlju živio
sa psom i golubovima.

Za svoju je dušu svirao
istu serenadu
i u mislima odlutao
ka dalekom gradu.

Al` jednom je utihla violina
umjesto nje pas je zacvilio
rastao je nemir u golubima
jednom, kad se nije probudio.

A u krčmi punoj dima
i dalje svira violina
dok vani čeka pas
da ode u potkrovlje
gdje golubovi slijeću 
na prašnjavu violinu
uz dogorjelu svijeću

7 komentara za "Balada o violinisti"

  1. branka
    16/09/2017 at 9:56 pm Permalink

    Bravo, Sani! Krčma i dim sinonim su onih nesretnika sa ruba. Života, društva, sreće. Jako vividne slike. Motiv vjernog psa dobro upleten u naraciju pjesme. Volim tvoju poeziju, pajdo. 😊

  2. Marija
    Marija
    17/09/2017 at 7:59 am Permalink

    Boemski život. Dobro izabrani motivi, zaustavljen isječak života. Vrlo lijepo! 🙂

  3. Murtulica
    Murtulica
    17/09/2017 at 9:22 am Permalink

    Jako lijepo i ja kažem: bravo, Sani!
    Lp 🙂

  4. Marko Grubesic
    Marko Grubesic
    17/09/2017 at 10:33 am Permalink

    Izvrsni stihovi pajdo. Moždane vijuge mi javljaju – poznata 🙂
    Pozdrav!

  5. Sani
    Sani
    17/09/2017 at 11:33 am Permalink

    U pravu si pajdo, prebacio sam ovu pjesmu sa onog drugog portala tek sad jer nisam (bio) siguran zaslužuje li svoje mjesto ovdje

    hvala svima na čitanju

  6. Tatyana
    17/09/2017 at 11:44 am Permalink

    Sani, lijepa balada 🙂 čovjeka potreba da ispuni dušu, jako je lijepo opisana, a prolaznost je neminovna 🙂 Pozdrav Sani!

  7. sibila
    17/09/2017 at 7:11 pm Permalink

    Sve pohvale Sani!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.