Baletne papučice

Zenit se obojio u zlatno - rumenu boju
 jednog toplog ljetnog predvečerja,
 nosio me zanos susreta sa balerinom,
 u prolazu kraj baletnog studija,
 vjetar je donio miris oleandra…
 Slušao sam tišinu baletnog predvorja
 u garderobi baletnog studija,
 titralo je svjetlo žućkastim sjajem,
 na podu je sjedila balerina,
 sjajila se njena haljina od tila…
 U spomeniku sna, kao živa slika,
 balerina zanosna s papučicom u ruci,
 prislonila glavu na bijela koljena,
 vezala je papučicu svilenom trakom,
 izmamila čaroliju u dubini mog srca…
 Rumeno svjetlo sunca na prozoru gasne
 iza marjanskih visova, splitskog akvarela,
 balerina drugu svilenu papučicu stavlja,
 u mojim grudima zatočena glazba,
 tiho se čulo zvono sa obližnje crkve…
 Smiješak njen odagna mi nelagodu,
 dal' znala je il ne prisutnost moju,
 poput šumske srne s poda je odskočila,
 odlepršala plesno u baletnu dvoranu,
 začu se milozvučje muzike baletne…

10 komentara za "Baletne papučice"

  1. songfordead
    22/03/2012 at 7:05 am Permalink

    Slušao sam tišinu baletnog predvorja
    u garderobi baletnog studija,
    titralo je svjetlo žućkastim sjajem,
    na podu je sjedila balerina,
    sjajila se njena haljina od tila…

    predivno

    dinko kako slikate, tako i pišete
    jutro
    SFD

  2. julija
    22/03/2012 at 8:08 am Permalink

    Tvoja balerina je zaista živa slika. Vjerujem pastel. Savršena je, i njezin gib, sklad pokreta, ten, tonus, zaista oduševljava. I čini se, zaista se čini da će, kad zaveže papučicu, poput srne odlepršati plesno u baletnu dvoranu.
    Veliki pozdrav dragi Dinko. 🙂

  3. vjeko zadro
    22/03/2012 at 10:31 am Permalink

    divna priča u pjesmi i divna pjesma dinko, pozzz, sedam je s portala poezijaonline :))

  4. boba grljusic
    22/03/2012 at 10:47 am Permalink

    Baletne papučice su jednostavne da ne bi odvlačile pažnju s pokreta ,a ti dragi dinko činiš fantaziju od jednostavnih stvari
    pozdrav B.

  5. dinko1941
    22/03/2012 at 12:32 pm Permalink

    Hvala svima Vama na komentaru, pozdravljam vas 🙂

  6. svjetlost
    22/03/2012 at 12:48 pm Permalink

    Dinko, evo sve što treba već su rekli Song i Marija! A rekli su ono što zaslužuješ.
    Meni ostaje samo riječ: Odlično, Dinku. Uz naklon, naravno.

    Veliki pozdrav i ugodan, stvaralački dan… i noć.

  7. svjetlost
    22/03/2012 at 12:49 pm Permalink

    – ispravka: Odlično, Dinko!

  8. faiza
    22/03/2012 at 2:16 pm Permalink

    divna pjesma Dinko upotpunjeje je i tvoje umjetničko djelo:))
    savršeno!!
    veliki pozdrav

  9. stefi
    22/03/2012 at 10:09 pm Permalink

    Predivna Dinko svaki puta kad je pročitam iznova me oduševi .Tako je nježno ispletena kao da se čije korak u baletnim papučicama.

  10. Alberto Sompis
    08/04/2012 at 10:44 am Permalink

    Ah da, kao što rekoh u svojevrsnom lutanju oslikanim pjesmama učini mi se da sam odjednom banuo pred galeriju slika sa balerinama Edgar-a Degas-a. Tek u tom času postao sam opet svjestan onih stvarnih ulica Pariza u kojima već desetljećima, budalast kao Parsifal, nisam švrljao.
    Možda zato jer stihovi su pobudili ono što sama pjesma kažu izrekom: »izmamila čaroliju u dubini mog srca« prepustio sam se vlastitim uspomenama koje mi se pričine i dovedu u stanje za koje slikovito najtočnije predočuje baš opis stihova na kraju pjesme: Smiješak njen odagna mi nelagodu,
    dal’ znala je il ne prisutnost moju,
    poput šumske srne s poda je odskočila,
    odlepršala plesno u baletnu dvoranu,
    začu se milozvučje muzike baletne

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.