22 ožujka 2012
Autor: Dinko
Kategorija: Ljubavna, Romantika
Zenit se obojio u zlatno - rumenu boju
jednog toplog ljetnog predvečerja,
nosio me zanos susreta sa balerinom,
u prolazu kraj baletnog studija,
vjetar je donio miris oleandra…
Slušao sam tišinu baletnog predvorja
u garderobi baletnog studija,
titralo je svjetlo žućkastim sjajem,
na podu je sjedila balerina,
sjajila se njena haljina od tila…
U spomeniku sna, kao živa slika,
balerina zanosna s papučicom u ruci,
prislonila glavu na bijela koljena,
vezala je papučicu svilenom trakom,
izmamila čaroliju u dubini mog srca…
Rumeno svjetlo sunca na prozoru gasne
iza marjanskih visova, splitskog akvarela,
balerina drugu svilenu papučicu stavlja,
u mojim grudima zatočena glazba,
tiho se čulo zvono sa obližnje crkve…
Smiješak njen odagna mi nelagodu,
dal' znala je il ne prisutnost moju,
poput šumske srne s poda je odskočila,
odlepršala plesno u baletnu dvoranu,
začu se milozvučje muzike baletne…
julija
Suzana Marić
22/03/2012 at 7:05 am Permalink
Slušao sam tišinu baletnog predvorja
u garderobi baletnog studija,
titralo je svjetlo žućkastim sjajem,
na podu je sjedila balerina,
sjajila se njena haljina od tila…
predivno
dinko kako slikate, tako i pišete
jutro
SFD
22/03/2012 at 8:08 am Permalink
Tvoja balerina je zaista živa slika. Vjerujem pastel. Savršena je, i njezin gib, sklad pokreta, ten, tonus, zaista oduševljava. I čini se, zaista se čini da će, kad zaveže papučicu, poput srne odlepršati plesno u baletnu dvoranu.
Veliki pozdrav dragi Dinko. 🙂
22/03/2012 at 10:31 am Permalink
divna priča u pjesmi i divna pjesma dinko, pozzz, sedam je s portala poezijaonline :))
22/03/2012 at 10:47 am Permalink
Baletne papučice su jednostavne da ne bi odvlačile pažnju s pokreta ,a ti dragi dinko činiš fantaziju od jednostavnih stvari
pozdrav B.
22/03/2012 at 12:32 pm Permalink
Hvala svima Vama na komentaru, pozdravljam vas 🙂
22/03/2012 at 12:48 pm Permalink
Dinko, evo sve što treba već su rekli Song i Marija! A rekli su ono što zaslužuješ.
Meni ostaje samo riječ: Odlično, Dinku. Uz naklon, naravno.
Veliki pozdrav i ugodan, stvaralački dan… i noć.
22/03/2012 at 12:49 pm Permalink
– ispravka: Odlično, Dinko!
22/03/2012 at 2:16 pm Permalink
divna pjesma Dinko upotpunjeje je i tvoje umjetničko djelo:))
savršeno!!
veliki pozdrav
22/03/2012 at 10:09 pm Permalink
Predivna Dinko svaki puta kad je pročitam iznova me oduševi .Tako je nježno ispletena kao da se čije korak u baletnim papučicama.
08/04/2012 at 10:44 am Permalink
Ah da, kao što rekoh u svojevrsnom lutanju oslikanim pjesmama učini mi se da sam odjednom banuo pred galeriju slika sa balerinama Edgar-a Degas-a. Tek u tom času postao sam opet svjestan onih stvarnih ulica Pariza u kojima već desetljećima, budalast kao Parsifal, nisam švrljao.
Možda zato jer stihovi su pobudili ono što sama pjesma kažu izrekom: »izmamila čaroliju u dubini mog srca« prepustio sam se vlastitim uspomenama koje mi se pričine i dovedu u stanje za koje slikovito najtočnije predočuje baš opis stihova na kraju pjesme: Smiješak njen odagna mi nelagodu,
dal’ znala je il ne prisutnost moju,
poput šumske srne s poda je odskočila,
odlepršala plesno u baletnu dvoranu,
začu se milozvučje muzike baletne