Đuro je dobro poznat u cijelome kraju,
naročito kod konobarica i prijateljica noći,
njegovi tulumi najčešće do zore traju,
on nije rođen zato da živi u samoći.
Za kockarskim stolom provodi radni vijek
i kada dobije onda dijeli i kapom i šakom,
nema veze ako sutra nema groša ni za lijek,
on ne zna drugačije jer nije rođen lakom.
Krov na kući mu već odavno propušta kišu,
u korov su zarasla njegova plodna polja,
polomljene vratnice se odavno na vjetru njišu
ali za rad na imanju njemu nedostaje volja.
Na pitanja o ženidbi on samo odmahne rukom,
ozbiljne mu razgovore i inače prebrojiš na prste,
on se radije razbacuje smijehom i bukom
i vrlo je ponosan na svoje stavove čvrste.
julija
Suzana Marić
Marija
04/10/2012 at 5:47 am Permalink
Marko, odlična bećarska rima.
Što bismo da nema bećara. Iako nisam noćna ptica, volim vedri duh bećara.
Srdačan pozdrav!
04/10/2012 at 6:04 am Permalink
Zanimljivo je da gotovo svatko poznaje tog tvog bećara. Nekad se zove Đuro, nekad nekako drugačije. Ali tako si ga dobro s blagim dopadljivim humorom oslikao da ga odmah prepoznamo. Zna Đuro trošiti život.Krov koji sada propušta kišu,ljeti propušta sjaj zvijezda. Marissa voli vedri duh bećara, ja volim nihovu zanesenost 🙂 🙂
04/10/2012 at 9:28 am Permalink
Pravi bećari ne mare za ustaljenim normama i žive život po svom uglavnom od danas do sutra baš kao i ovaj iz tvoje pjesme, dobra bećarska, pozdrav Marko !
04/10/2012 at 10:50 am Permalink
On se radije razbacuje smijehom i bukom
I vrlo je ponosan na svoje stavove čvrste
pozdrav
04/10/2012 at 1:40 pm Permalink
dobra Marko.pozdrav
04/10/2012 at 5:08 pm Permalink
On se radije razbacuje smijehom i bukom
I vrlo je ponosan na svoje stavove čvrste
lijepo napisano
puno pozdrava
sfd
04/10/2012 at 8:31 pm Permalink
Hvala na posjeti 🙂
Srdačno vas pozdravljam!