Bez naslova…

Ovo nije život već prokleta egzistencija
Mojih djela i misli konstantna kontradikcija
Neizgovorenih istina puna knjiga mi stranica
A ja se samo pitam kad će posljedna stanica.

I nema sreće ovdje to samo je varka
Osmijeh pleten od boli i bezbroj lažnjaka
I sva elokventnost služi mi da krijem
Da od suznog smijeha do daha mi nije.

I želio bih opet da mogu da volim
Da ovo srce u grudima više ne boli
Al’ nemam više snage da se za druge lomim
Zato na otvorene rane sam si sipam soli.

Eh ovakve stvari ja inače pišem
Bolne stihove što živim i dišem
Al’ od ovoga plaču inače ljudi
A mene zanima jel to empatija il’ su ko ja ludi.

3 komentara za "Bez naslova…"

  1. AnjaL
    16/06/2021 at 6:08 am Permalink

    Često sami sebi zakompliciramo život. Teški stihovi. Ali i takva iskustva valjda treba katkad proći. Lijep pozdrav!

  2. Tonka
    Tonka
    16/06/2021 at 7:54 am Permalink

    Suzni smijeh… sve je i ovako i onako. Imamo dana kada nam se čini da izlaz ne postoji, da je sve baš tlaka i iz toga se rodi ovakva pjesma. Ipak mnogošto ovisi o nama i našem odnosu spram stvari i događaja. Vjerovat ću da je ova pjesma tek trenutak inspiracije. Pozdrav

  3. boba grljusic
    boba grljusic
    17/06/2021 at 6:43 am Permalink

    možda već danas obučeš drugu košulju i kreneš nsmijano bez suza
    sretan put u sutra .Pozdrav

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.