Bezazlene laži

Laž ne umire s čovjekom
prenesi se s koljena na koljeno,
prvo nam  pričaju bajke  –
prinčeve i princeze lijepo
upakiraju u celofan mašte

Roditelji kad se iz kupovine  vrate
bez slatkiša i omiljene  čokolade
kažu:“ Nestalo baš takve“,
a, bake i djede okuse slatke
pretvore u plačne,  s riječima varke:
„Umro striko što peče kolače“, a dijetu
žao zbog nesretne situacije  cijele

U vrtiću te teti predaju  uz vrisak
i grčevit stisak,  poljupcem ovlaš
istrči se hitro uz kratki uzdah
„ Mama se  vraća odmah!“

I onda mit o školi, o odmoru i igri
o igralištu školskom koje  djecom vrvi,
ta je sreća kratka i nalik je neistini
i u torbu trpa zadataka hrpu; k’o slatkiši
u vreći  djeda Mraza koji priupita:
„Jesi slušao učiteljicu, mamu, tatu?“
i sjetiš se kako je bilo tak’ tak’, a  jedna
mala sitna laž za paket slasni, i  nije
tako strašna stvar,  –  prolaze  dani
od odmora  malog do velikog,  uz
obećanje, ako ocjene budu izvrsne
za praznike more „ ne gine“,  a  čiste
petice završe sa stilom –  kriza dijete,
treba ušparat za ekskurzijsko putovanje!

I  još samo Gimnazija, brzo će to,
to je lako,  samo ti nastavi tako
i bez problema upis na fakultet  čeka,
najsigurniji put za posao stalan
i menađerska  plaća,  i onda djeca
naša izmučena zajedno s nama
iz kože iskaču od“ bezazlenih“ laži
uz nadanja kratkoročnog trajanja
i  sva moguća  obećanja lažna
što iskaču iz usta svakog dana…

I onda jedna  izgovorena  laž
stotinu novih  izgovora traži,
i kako bi održiva bila,  mora
uporište čvrsto i uvjerljivo  naći …

Tatjana Tadić 2017

9 komentara za "Bezazlene laži"

  1. Marija
    05/02/2017 at 2:21 pm Permalink

    Roditelji bajkama ne serviraju djeci laži, nego utjehu i maštu. Slušajući bajke, u kojima dobro uvijek pobjeđuje, djeca uče postati dobri ljudi. Jasno je da ne smiju djeci obećavati ono što ne mogu ispuniti. Okrutno bi bilo, tjerati djecu na brzo odrastanje, jer ona su stvorena za radost i za igru, a šareni baloni djetinjstva nestaju odrastanjem..
    Ne bih krivila roditelje zbog stimulacije za školovanje, jer činjenica je da čovjek bez zanata mnogo teže pronalazi posao. No, kada bismo čovjeku uzeli nadu, a roditelji i odgojitelji se nadaju da će stvari krenuti na bolje,uzeli bismo čovjeku mogućnost da ostvari svoja htijenja. Lijep pozdrav:)

  2. Tatyana
    05/02/2017 at 3:08 pm Permalink

    Marija bajke u svom izvornom obliku nisu bile pisane za djecu nego za odrasle, i tek su se s vremenom počele prilagođavati dječjoj mašti!

    “Grimmove bajke nisu bile zamišljene kao ekskluzivno štivo za djecu. Grimmovi su, naime, svoje bajke prije dvjestotinjak godina objavili imajući na umu primarno proučavatelje jezika i starina, odrasle čitatelje općenito, a tek zatim i djecu. Stoga ne čudi da su neki njihovi suvremenici te bajke ocijenili kao zbunjujuće i zazorne za djecu, o čemu su Grimmovi pisali u predgovoru drugog izdanja svoje zbirke.”

    http://gkr.hr/Magazin/Teme/Rodenje-bajki-stivo-za-odrasle-a-potom-i-djecu

    http://www.biography.com/news/brothers-grimm-facts

    Nitko ne krivi roditelje, i ja sam roditelj – i jako dobro znam o čemu sam pisala 🙂 Htijela sam reči kako nema bezazlenih “laži” ni kad su za neko “više” dobro upotrijebljene. Uvijek treba mudro izabrati način na koji ćemo našu djecu stimulirati na rad! I ovo štivo nije namjenjeno djeci nego općenito ljudima, kako bi iz “bezazlenih” svakodnevnih primjera shvatili da je “svako obećanje sjeme koje čeka da nikne-izraste”

    Hvala na komentaru lijep pozdrav!

  3. Marija
    05/02/2017 at 5:21 pm Permalink

    Hvala na pouci u prvom dijelu tvog komentara. Zapamtit ću.

    “Nikada ne pitam, čak ni svoje učenike, što je pjesnik htio reći, nego što meni kao čitateljici pjesma govori. Očito mi ne ide u tvom slučaju, jer uvijek iza teksta koji mi nešto otkrije, dođe još nešto u što ja nisam uspjela prodrijeti.
    Lijep pozdrav:)

  4. Tatyana
    05/02/2017 at 5:40 pm Permalink

    Marija, lijepo si napisala u jednom od komentara: “doživljaj pjesme je slobodan” i tvoj komentar je uvijek cijenjen. Nije uvijek lako prodrijeti u misli autora 🙂 Napričala se ja bajki dok nisam shvatila i spoznala koje priče trebam ispričati svome djetetu, a koje ne 🙂 Lijep dan ti želim!

  5. Ivica Grgić
    05/02/2017 at 6:50 pm Permalink

    Meni je Olovni vojnik još uvijek najljepša bajka no imam dojam da ovi vaši komentari nisu baš bajkoviti 🙂

  6. Suzana Marić
    05/02/2017 at 7:45 pm Permalink

    Zanimljivo ! Laži i bajke. Danas je previše laži ,pa su ljudi počeli vjerovati u bajke. A Grimmove bajke su mi bile najdraže! LP Tatjana 🙂

  7. Tatyana
    05/02/2017 at 11:19 pm Permalink

    Ivice ti si već “veliki dečko”, nema straha za tebe i utjecaj bajki na tvoju maštu 🙂 Hvala ti na čitanju: Pozdrav ti šaljem!

    Suzana predobro si to rekla, i sama pišeš za djecu,- najljepše priče su u nama i djeca ih najviše vole, a bake pričaju najljepše priče 🙂 Zagrljaj ti šaljem!

  8. Aljoša
    06/02/2017 at 9:06 am Permalink

    Poneke bajke imaju šokantne zaplete koji i nisu baš primjereni dječjem uzrastu, ali većina ih ima svoje izvorište u onom što nas uči dobrom. Kako ćemo odgajati djecu u ovom materijalističkom svijetu jest veliki izazov, pa mi se čini da kao hodači na žici moramo balansirati između bajkovitog i realnog. I jedno i drugo nam je potrebno da bi postali kompletne osobe. To je neko moje mišljenje 🙂

  9. Tatyana
    07/02/2017 at 9:39 pm Permalink

    Aljoša hvala na komentaru 🙂 Bajke nisu bile tema pjesme, spontano su došle u misli, jer sam bila upoznata s nekim činjenicama od prije.
    One su bile i ostati će dio dječje mašte u vremenu odrastanja, a na roditeljima je da odluče koje bajke i priče će pričati svojoj djeci i prilagoditi njihovu uzrastu! Tako da dijelim tvoje mišljenje! Lijep pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.