BEZIMENA

Zatvoriti ću stranicu svoga života

Rukama ću iskopati grob

Zasuti ću se zemljom sama

Jer srce mi bol para

 

Križ na grob staviti neću

Bez imena biti će moj

Dok ljudi hodaju po groblju

Neće znati da je to moj

 

Izbrisati će se loša sjećanja

Zemljom crnom, sa groba

Ni cvijeće neće rasti na zemlji

Neka nogama zagaze mi grob

 

I sve će jednom pasti u zaborav

Izblijediti će sjećanja

Možda, se netko i nekada sjeti

Imena mog”

 

U grotlu vulkana

Neka izgori ime moje

Da zauvijek budem

Bezimena

6 komentara za "BEZIMENA"

  1. Marija
    Marija
    25/01/2019 at 4:57 pm Permalink

    I sve će jednom pasti u zaborav

    To je neminovnost. Ne znamo više imena naših pra pra baba. Ime u djelu ostaje, a djelo ide dalje. Ono ne traži službeni pečat, institucionalne pohvale, ono nosi svoju vrijednost samo i izbija na površinu kada dotakne ljudsko srce, bilo kada i bilo gdje. Tvoje pjesme i proza nose tvoje ime. Tu su, volimo ih. A grobovi? Svi su oni pokušaj zaustavljanja vremena.

    Na stolu mi je kamen.
    Nalik je na nešto što je nekad
    Živo bilo.
    Pa se pitam:
    Zbog kakve se krivice –
    To što je nekad živo bilo –
    U kamen
    Pretvorilo.

    Ćamil Sijarić

  2. irenabujanec
    irenabujanec
    25/01/2019 at 5:58 pm Permalink

    Bio mi je užasno loš dan kada sam ju napisala tako sam se osjećala

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    25/01/2019 at 6:05 pm Permalink

    Dobro je izbaciti emocije iz sebe, pa makar one završile i u ovako teškoj pjesmi. Uvijek se nađe netko tko će se pronaći u tim stihovima. LP,Irena

  4. Ljerka Varga
    Ljerka Varga
    25/01/2019 at 6:48 pm Permalink

    Snagom volje uvijek postoji izlaz, a izraz stihovima rasterećuje dušu…otapa osjećaj beznađa…ugodan vikend i L.p.

  5. AnjaL
    26/01/2019 at 11:21 am Permalink

    Draga Irena, stihovima si dočarala snažne emocije, a ti samo znaš razlog zbog čega želiš sama rukama iskopati grob i posuti se zemljom. Postoje trenuci zbog kojih se ne ponosimo u svojem životu i tada smatramo da bi najbolje bilo da nas nema, da se za nas uopće ne zna. Takve životne lekcije mene uče da si oprostim, da se pomirim sa sobom i tako osnažena krenem dalje. No, to je svojevrstan proces samoiscjeljenja. A to što će netko drugi učiniti po tom pitanju, to je njegov odabir, njegova stvar. Bitno je da djelovanje tog drugog, ako je za nas (naše ime) nepovoljno, da naučimo primiti udarac tako da ostanemo čvrsti imajući vjeru u ono dobro. Od srca sve dobro ti želim!

  6. irenabujanec
    irenabujanec
    26/01/2019 at 4:42 pm Permalink

    Nije bilo ništa čega bi se trebala stidjeti posve ste otišli u krivom smjeru

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.