Bezimena bez rime

Sokakom snova hodao sam u društvu tišine
Ti bila si korak koji je oponašati lako
Čak i u javi grlio sam sve tvoje blizine
A bojao sam se istine i laži, podjednako

Usana tvojih, slatkoća je bila miris od sutra
Al’ jučer su magle razbistrile oblake dana
Mazati mi oči snene, poput na kruh putra
Tvoja je sudba, a moji ožiljci bez rana

Zato i sada mojim snovima teku rijeke
More u meni razumije i oseke i plime
I istina tvoja je kao planine bez jeke
A ti, bezimena, ostala si opet bez rime

4 komentara za "Bezimena bez rime"

  1. Marija
    Marija
    26/12/2013 at 10:59 pm Permalink

    Zato i sada mojim snovima teku rijeke
    More u meni razumije i oseke i plime
    I istina tvoja je kao planine bez jeke
    A ti, bezimena, ostala si opet bez rime
    / Prihvaćanje i razumijevanje nečega drugačijeg, pomalo tajnovitog, ali srcu bliskog. I čista opuštena rima. Lijep pozdrav Kristiane:)

  2. Aljoša
    Aljoša
    27/12/2013 at 9:28 am Permalink

    Fino za pročitati u zimsko jutro 🙂
    Veliki pozdrav Kristiane 🙂

  3. Murtulica
    Murtulica
    27/12/2013 at 10:49 am Permalink

    Marija je sve lijepo rekla.
    Srdačan pozdrav Kristiane!

  4. sumiko
    27/12/2013 at 2:01 pm Permalink

    …Ti bila si korak koji je oponašati lako
    Čak i u javi grlio sam sve tvoje blizine
    A bojao sam se istine i laži, podjednako…

    Pozdrav

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.