Epitaf ne diše. Što ne možeš vidjeti – osjeti.
Stisnuvši oči uskrati svjetlost, razmnožavanju patetike u podrumu tuge. Ionako ovdje svoje kosti zakopati nećeš. U lirici izdahnut će svaki vapaj tvoje pulsirajuće želje, raskoljene emocije. Sahraniti ćeš jedino suze kao oštećeno biserje – zar ne miljenice Tišine ? Prekriti sjenom tragove istrošenog pera. Odavno je tvoja priča postala ruševinom sna. Mahovinom obrasla su gola bedra. Razmaknuta u očima Pjesnika.
Netaknuta je istina, nježnog bijelog obraza sreće. Samoća gospodari u odajama, bezglasna. On, ovdje zalutati neće. Prinčevi svoju krv ne prolijevaju uslijed izmišljene bitke. Ne bore se za naklonost dvorske lude zaljubljene u riječ. Ogledalo duše potamnjelo je s godinama uzaludnog nadanja. Budiš se na lijevome boku sklupčana. Košmarnim snovima ispunjena. Razuma lišena, latiš se praznog pera – zar ne miljenice Tišine ?
*
Silence
Marija
Suzana Marić
22/09/2012 at 5:47 pm Permalink
u noći kada zakrivljena silueta prilazi odraz dana ne blješti, zacrtana ravnodušnost bode u sjećanja, viđena tišina je uznapredovala, ostaje tek toliko da pomislim na nju, a ova jesen će učiniti ostalo, obojiti će me šarenim listovima neke stare čežnje i odnijeti na rub grada odakle sam i došao, sam, bos, nag, svrsishodan života
cigaretu ću naravno zapaliti, ugasiti zvuk glasne duše, ostajemo sami moja noćna prijateljice, Tamo, progutaj me na rubu grada
odjek je bio preglasan
puno pozdrava draga Perlita
tekst ti je očaravajući
22/09/2012 at 6:17 pm Permalink
On, ovdje zalutati neće. Prinčevi svoju krv ne prolijevaju uslijed izmišljene bitke
jako lijepo Perla, manje šokiraš- više osvajaš, pozdrav i 🙂
22/09/2012 at 7:43 pm Permalink
Tišina zna biti i inspirativna. Lijepo napisano Perlaa.
Srdačan pozdrav!
22/09/2012 at 9:44 pm Permalink
Košmarnim snovima ispunjena. Razuma lišena, latiš se praznog pera – zar ne miljenice Tišine ?
Da to su pjesnici miljenici tišine .Odlično Blu.Lijep pozdrav.
22/09/2012 at 10:57 pm Permalink
Prinčevi svoju krv ne prolijevaju uslijed izmišljene bitke. Ne bore se za naklonost dvorske lude zaljubljene u riječ. Ogledalo duše potamnjelo je s godinama uzaludnog nadanja. Budiš se na lijevome boku sklupčana. Košmarnim snovima ispunjena. Razuma lišena, latiš se praznog pera – zar ne miljenice Tišine ?
pozdrav
23/09/2012 at 8:02 am Permalink
miljenica tišine…iznova i iznova čitam…odlično Perlo :))
hvala ti što si mi pružila ovaj osjećaj
pozdrav
23/09/2012 at 8:54 am Permalink
Uvijek me očaraju tvoje pjesme, one su posebne, duboke isprepletene posebnošću riječi 🙂
25/09/2012 at 7:40 am Permalink
Cijenim vašu pažnju 🙂 Hvalaa !
25/09/2012 at 7:49 am Permalink
Košmarnim snovima ispunjena. Razuma lišena, latiš se praznog pera – zar ne miljenice Tišine ? Cijeli je tekst vrijedan lirski tekst napisan snažnim izričajem.