Bezvremena emocija

Dvorac Trakošćan

Julija je uživala u postojanju, u sadašnjosti, u ljubavi. Budila se u sobi oslikanih zidnih tapeta s motivom žutih maslačaka, svjesna protjecanja vremena. Voljela je tek rođenu svjetlost mladog dana, ruže bogate trnjem i drvo. Ponekad je grlila jutro u bidermajerskoj sobi, očarana detaljima. Posebno joj se sviđao trosjed tapeciran prugastom tkaninom svijetlih boja na kojem je satima znala sjediti čitajući poeziju, pretačući istovremeno svoje misli u stotine sadržaja s posvetom voljenom. Julija je voljela i riječima, glatko razasutim bjelinom papira. U samostojećem kućištu sat bi obilježio sredinu jutra, tada bi ustala i prišla ogledalu u pozlaćenom okviru, te tiho izustila utapajući se u vlastitom pogledu: ‘Sretna sam.’

Posjećivala je svakodnevno očevu knjižnicu opremljenu neorenesansnim namještajem, stotine knjiga koje su vrebale svoj trenutak. Vrijeme ju je čitalo, tisuće stranica debelih knjiga uvlačile su se u njene misli. Bila je prepunjena informacijama, događajima, propalim ljubavima, ljubavi koja se slavi i životnom filozofijom. Ponekad je bježala u malu knjižnicu s otvorenim kaminom u neogotičkom stilu i ovdje je separirala svoje misli i doživljaje sjedeći za radnim stolom u udobnom naslonjaču.

Tada je pisala Karlu. Još i danas postoje svi njeni zapisi pod stolnim svijećnjakom, u tišini prozračnog salona smještenom u južnom, izbočenom dijelu glavne zgrade s čijeg se prozora pružao pogled na smaragdno jezero. Postojala je ljubav, i to najmaštovitija, obgrljena rukama i prstima, ljubljena dahom, pogledima, sa srcem ispunjenim radošću – ljubav je to koja je imala oblik, svoje mjesto i vrijeme zapisano u povijesti. Bezvremena, okićena uresima nesebične pažnje, raskošna emocijama. Uvijek se kretala ususret dvoje i sjedinila ih u nezaboravu. Karlova ljubav bila je oslobođena, a njena shvaćena. Požutjeli papiri uvezeni između korica od kože – i danas svjedoče. Šapuću o tome kako je Julija voljela, na koji način je podastirala svoje osjećaje, kako se tijelom predala.

Njena ljubav bila je neupitna, a vrhunac nježnosti i danas odzvanja prostorijom na čijim zidovima su u ovalnim okvirima njihovi portreti.

FOTO mozaik: G.M.
*mjesto nadahnuća: Dvorac Trakošćan

7 komentara za "Bezvremena emocija"

  1. julija
    24/03/2014 at 8:03 am Permalink

    Lijepo napisano. Preporučujem virtualnu šetnju:)
    http://euroart93.de/pano/dvoractrakoscan/

  2. Aljoša
    24/03/2014 at 9:17 am Permalink

    Fotke + tekst čista petica.

    Perla, kratko, uživao sam 🙂

    Pozdrav 🙂

  3. Mario
    24/03/2014 at 11:16 am Permalink

    Opet jako lijepa priča iz tvoje radionice, fino i vizualno popraćeno!

  4. Nedovršena
    24/03/2014 at 2:49 pm Permalink

    super!

  5. boba grljusic
    24/03/2014 at 5:08 pm Permalink

    pružila si užitak ..prošetala sam dvorcem zahvaljujući tebi
    pozdrav

  6. stefi
    24/03/2014 at 9:36 pm Permalink

    Odlično Gordana ,sasvim nova i ništa mane zanimljiva priča i stil pisanja.Lijep pozdrav.

  7. blueperlaa
    25/03/2014 at 5:59 am Permalink

    Hvala Očarani 🙂 Čitamo se …

    Marija, virtualna šetnja je super, zorno prikazuje unutrašnjost dvorca …

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.