Bijele pčele

Bijele pčele

Zuji snijeg – bijele pčele bodu,

Pa se na licu pretvore u vodu,

Zimska tuga sama bi se smrznula

Da se tvoja ruka nije drznula….

…Htjede srce otplutati  u večer

Ko santa, mali odlomljeni glečer,

Zimska tuga sama bi se smrznula

Da me nisi pogledom okrznula….

….Sjetih se semafora i znakova

Od trave, sunca i glava makova,

Naopakog svijeta iz vješanja

dva netopira s grana trešanja….

…I koštice lete, možda i višnje,

U neko predvečerje toplo, kišnje,

Mirisom draži vjetar blag nosnicu,

Otkud svibanj, ma kako u prosincu…

…Snijeg zuji – bodu pčele bijele,

Led kao da je med, pa ga dijele,

Ali bol ne trne i , znaš, boljet će

Dok ne umre u meni to proljeće.  

 

6 komentara za "Bijele pčele"

  1. Marija
    17/02/2013 at 8:28 pm Permalink

    Dobra pjesma. Plijeni ugođajem, kontrastom osjećanja ljepote, sreće i tuge:
    Otkud svibanj, ma kako u prosincu…
    Plijeni spontanom parnom rimom i protočnim ritmom. Veliki pozdrav 🙂

  2. boba grljusic
    17/02/2013 at 9:37 pm Permalink

    prođe pjesma brzinom svjetlosti od zime do proljeća!
    pozdrav

  3. easy rider
    17/02/2013 at 10:18 pm Permalink

    Poseban ugođaj šire tvoje bijele pčele…

  4. dragica meyer
    18/02/2013 at 4:09 am Permalink

    Fine metafore i slike. Lep pozdrav 🙂

  5. Tonka
    18/02/2013 at 7:42 am Permalink

    Kažu; tuga piše najljepšu poeziju. Eto potvrđuješ. Pozdrav!

  6. marissa
    18/02/2013 at 1:13 pm Permalink

    Lijepa pjesma,
    pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.