Bijeli cvijet u srcu

 

 

BIJELI CVIJET U SRCU
 

U meni vrh zadihanih stepenica 
Golo me gleda nebo:
Uzmi ogrtač, hladan je maestral
što prividno diše u travama
Ne ogrćem se i začudo 
postajem onaj što ne žali više
za blijedim reminiscencijama
na Izabelu, za njenim željama
usnama, stasom, suzama
toplim kao ljetni Prag u sumrak
kad se na svakom koraku
na mostovima Vltave
dodiruje onostrano


Trave u visokom stijenju    
povijaju mi korake 
brišu tragove disanja
prozirnih šuma u meni


Hladno je  na strani
studenih dlanova ljeta 
gdje cvjeta kamen
Uzmi ogrtač
dok koračaš
Kamo

Kamo idem?

8 komentara za "Bijeli cvijet u srcu"

  1. Branka Cukrov-Belak
    25/05/2020 at 7:42 pm Permalink

    Ima nečeg snažno jesenjinovski-proročanskog u tvojim stihovima.
    Sam početak pjesme udario me je u um i sa svakim sljedećim stihom sve jače i sudbonosnije zaljubljivala sam se u nju.
    Izazivaš u čitatelju ogromnu bol kad u stihu postaješ Onaj koji više ne žali.
    Sve što je u tebi dozreti moglo, dozrelo je i do visina i do dubina da je više nemoguće vjerovati putokazima.
    Možda da lica uronimo u te studene dlanove ljeta? Hoćemo li u njima naći smjer za bar još jedan korak?
    Mirko, zanosiš, raznosiš i ranjavaš ovakvom poezijom.
    Jednostavno, ovo je mater poetrija.
    Ovo je pjev riječi.
    Bravo!!!

  2. Tonka
    Tonka
    26/05/2020 at 8:52 am Permalink

    Ja se ipak na neki možda pjesnički način osmjehnem jer već je vremena kako unosiš ljepotu u ova naša virtualna druženja, a velike riječi pohvale i sva silna čestitanja uvijek mijenjam za blagi prijateljski osmijeh. Sigurna sam da se slažeš. 🙂 🙂

  3. mirko1
    27/05/2020 at 5:52 pm Permalink

    Ponekad mi se rezignacija i sjeta pretoči u vode dublje melankolije, pa tamnjenje duševnog plavetnila ne privlači čarobnim bojama.
    Branka, zahvalan sam ti što ne prijeđeš nijemo preko mojih pjesničkih pokušaja.
    Pozdrav za tebe!

  4. mirko1
    27/05/2020 at 5:54 pm Permalink

    Tonka, prihvaćam objeručke taj osmijeh na pjesnički način – znak da te zadržala moja pjesma. Hvala najljepše !
    Pozdrav za tebe!

  5. Krebs
    27/05/2020 at 7:46 pm Permalink

    Mirko , potajice te citam i uzivam !! LP

  6. mirko1
    28/05/2020 at 10:55 am Permalink

    Hvala, Krebs…

  7. boba grljusic
    boba grljusic
    28/05/2020 at 5:58 pm Permalink

    Međutim ,poezija je voćka čudnovata- ne možeš je,začudo,živu pokopati,uvijek ponovo uskrsne,unatoč svemu .
    pozdrav

  8. mirko1
    28/05/2020 at 6:24 pm Permalink

    Bobo, sretan sam kad pročitaš moju pjesmu i o njoj progovoriš.
    HVALA TI🌺🌼

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.