Vjetar  me nosi daleko od tebe

tako su tanke niti što nas spajaju!

Dodirom tvojim, budim se iz mrtvih

kao vodopadi hladni, daljine nas razdvajaju.

Blizina tvoja, poput morske bijele pjene,

izmiče mi stalno,

kroz prste mi teče,

planina ova snijegom zatrpana,

laku noć mi ,tvojim glasom reče.

Dodir tvoj, pahulja što leti

ljepota njena, zavarava mi oči.

Otvaram ti vrata,

ne bojim se  zime,

možda tvoja ljubav,

na moj prag bijeli kroči.