Bijeli zglobovi,…, ranjeni, sjajni i krvavi

Bijele se moji zglobovi,
ranjeni, sjajni i krvavi.
U tami mesa vrište,
al’ mislim u redu je,
mislim, da.. lijepo je,
mislim.. i ne boli me.

Oštrica mi je dobar prijatelj.
Puštam da nježno kožu mi poljubi.
I gledam ju kako prodire,
Gledam u zglobove bijele
ranjene i sjajne u krvi.

Hladna je samoća, a oštrica me grije.
Njen dodir mi toplinu donosi.
I mislim, da.. lijepo je,
od svega.. od svega manje boli.

Zatvorio sam oči svoje sanjive
i dopustio da me zadnji san ponese.
„Sanjao sam da plešemo…
i ruke su mi polako slabile, onda su pale,
ali i dalje se lagano njišemo.
Iako bijele se zglobovi
ranjeni, sjajni i krvavi.

Znaš, ali nije to loš san,
tješe me od oštrice ožiljci.
Mislim, lijepa je noć za sutrašnji dan,
Mislim.. ljepši su i nečiji snovi.
I zbog njih.. ne, ništa me ne boli.

Znam, završiti će sve ovdje,
sve što bio sam isteći će.
Ne, ništa se ne brini.
Biti će sve lijepo, a i ne bole me
moji bijeli zglobovi,
ranjeni.. sjajni.. krvavi…..

2 komentara za "Bijeli zglobovi,…, ranjeni, sjajni i krvavi"

  1. katarinab
    07/08/2022 at 10:11 pm Permalink

    A mene baš bole moji “Bijeli zglobovi,…, ranjeni, sjajni i krvavi”.
    “Biti će sve lijepo”
    Velika je tvoja tuga Milane, a pjesma je mrak!
    Lp.

  2. koko
    08/08/2022 at 9:52 am Permalink

    Pjesma boli. Teška, dojmljiva.

    Znam, završiti će sve ovdje,
    sve što bio sam isteći će.
    Ne, ništa se ne brini.
    Biti će sve lijepo, a i ne bole me
    moji bijeli zglobovi,
    ranjeni.. sjajni.. krvavi…..

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.