13 kolovoza 2012
Autor: Dinko
Kategorija: Pejzažna
Moj kaiću vrime ti je
da ti staru boju skinem,
bilu boju na te stavim,
da mi sjajiš k'a oblaci,
da mi lipje morem ploviš,
da te galeb s neba gleda,
k'a bracera da izgledaš.
Moj kaiću morem ploviš,
sav mi sritan vale činiš
kada puše lebićada -
bila jidra napeta ti
k'a u žene bile grudi
ča ih volin ka i tebe,
moj kaiću lipo nam je.
Ti mi ploviš uz obale,
da me judi s tobom vide,
ma sve vidin i poznajem -
bile kuće kamenite,
na ponistri none stare
ča bi drugo vengo uvik
čakulaju iz dosade.
Suzana Marić
Marija
Mihaela
13/08/2012 at 5:13 am Permalink
Pjesma je meni bliska, kao isječak iz poezije svakodnevice, a slika, slika je odraz jedne snene vale u kojoj su ovako u rano jutro boje prozračne i treperave, a oblutci svileni.Uživam. Dobro ti jutro Dinko, bio ti divan dan 🙂
13/08/2012 at 5:44 am Permalink
Hvala draga Marija, eto onako u tvom stilu, pjesma je moja dosta ranije napisana 🙂
13/08/2012 at 7:26 am Permalink
Kao oda kaiću…pozdrav Dinko 🙂
13/08/2012 at 9:16 am Permalink
Hvala Tonka 🙂
13/08/2012 at 9:54 am Permalink
dopada mi se :))
veliki pozdrav dragi Dinko
13/08/2012 at 3:26 pm Permalink
Posebno lijepa pjesma a bome i slika, ovo kamenje u moru mi je fascinantno naslikano, po tko zna koji put, svaka čast Dinko, pozdrav i 🙂
13/08/2012 at 9:16 pm Permalink
Ima kaić da zasija u punom sjaju 🙂 Drvene barke nekako imaju dušu(za razliku od ovih plastičnih) ali na žalost sve ih je manje i manje.Lijepa pjesma a slika je stvarno fantastična.Predivna igra svjetlosti i sjena.
Pozdrav!
14/08/2012 at 5:35 am Permalink
Kaic u novom glancu i sjaju, stari dobri kvalitet, nista lepse!!
Slika i pesma cine divan sklad.
Lep pozdrav Dinko 🙂
14/08/2012 at 10:20 am Permalink
dinko pjesmu još nisam pročitao ali slika je predivnoća, tako živa, nemam riječi kojom da opišem kao sam doživio sliku
14/08/2012 at 10:21 am Permalink
lijepa pjesma, puno pozdrava, sfd