Biopsija duše

..i dođe vrijeme
da ponovo legnem gol na uzak zeleni stol
i zavrtim rulet
Ukopan u jučer
i jednog očajnog tatu
koji je sam, nama pred očima
na golim rukama odnio svoju mladu kćer
mrtviji od nje
hodnikom u sunce
To se ne zaboravlja

Osjećam se kao pjan
sve se vrti
ja i moja svijest
čitav život
cijeli svijet
sve je postalo rulet

Gdje će stati kugla
koji broj je moj
Koja želja Pikova dama
Ni skroman ni pohlepan
nemam više straha
Oplakuje me krv i bol po preponama
Znam da nema lijeka
Moja duša vjeruje u smrt
Nada se
da to je istina koju čeka

 

4 komentara za "Biopsija duše"

  1. julija
    14/10/2016 at 12:00 pm Permalink

    Toliko se čemera nakupi na duši, a onda još stigne ova prekrasna, očajna pjesma. Jaka bol uvijek tjera strah, a pikova dama čini nam se kao prijazna, blaga gospođa.
    Kako trajati? Teško je dijeliti recepte onome koji ih i sam nema.
    Veliki pozdrav SanDiMun.

  2. Tatyana
    14/10/2016 at 1:49 pm Permalink

    Pjesma je posebna, bolno slikovita, Marijin komentar me nekako utješio!
    Pozdrav SanDiMun!

  3. Ivica Grgić
    14/10/2016 at 8:22 pm Permalink

    Teška pjesma ali poetski lijepo napisana,pozdrav!

  4. Dragica Meyer
    15/10/2016 at 7:12 am Permalink

    Teška pesma San, jeza me prođe. Mnogo lepih pozdrava 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.