Birtijaška rapsodija

Hej!
Konobaru, daj još jednu!
Znaš li koliko
nisam pjesmu napisao!
I ljudski je osmijeh
već dobio smisao!

Ne!
Ne, ja sutra neću jesti!
Samo donesi
glas o toj ženi!
Na tacni tvojoj
nek pjesma se pjeni!

Moje su oči
suze od krvi
Živi sam mrtvac
jedu me crvi

Djevojci blijedog
pogleda jada
Malene grudi
mjesec napada

Podzemne ruke
povlače mene
Prostranstvom duše
caruju sjene

Kad umire svijet
ponorom mraka
Djevojku dira
sunčeva zraka

Zovu me Psovka
šutaju nogom
I šalju k Vragu
zajedno s bogom

Njezin je osmijeh
klišej svetaca
A pokret tijela
krdo ovaca

Tužno je lice
mrtvačkog sjaja
Ipak sam bliže
vratima raja

No!
Samo hrabro, natoči još!
Nalij i sebi
za sve duše usamljene!
Nek glasnije sada
ova muzika krene!

Znaj!
Najdraži moj kelner si ti!
Novaca nemam
dolara kuna!
Bog će ti platit
tri zadnja računa!

6 komentara za "Birtijaška rapsodija"

  1. El janid
    06/09/2012 at 7:04 am Permalink

    Duboka ljubavna jad, sve do propadanja samoga čovjeka!Pomalo šaljivo također.

    Veliki pozdrav!

  2. Marija
    06/09/2012 at 8:24 am Permalink

    Morph, čestitam na ovim stihovima. Čovjek, osamljenost, krčma, ljudski jad, ljubav u kutu srca, ritam stihova; sve je jako dobro. Veliki pozdrav 🙂

  3. Kristian Svalina
    06/09/2012 at 9:47 am Permalink

    Zanimljivo… super.
    LP

  4. ENEDIEL
    06/09/2012 at 2:28 pm Permalink

    kako se ljubav ne može utopiti ni u čaši ni u flaši. Na dnu boce opet ona.
    pozdrav

  5. dragica meyer
    06/09/2012 at 3:32 pm Permalink

    Jeste dobra, boemska, a nekad su konobari bolji od psihologa, znaju kad treba medicina!! Pozdrav 🙂

  6. Marko Grubesic
    06/09/2012 at 6:24 pm Permalink

    Tuga se najbolje u birtiji liječi. Posebno mi se sviđa ono nek’ Bog plati račune 🙂
    Pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.