Nebo prikrili tamni oblaci,
munje sivaju, gromovi tuku,
vitar fijuče, vali visoki,viši od hridi,
mira nimaju,
dižu se i propinju, padaju natrag
u morske dubine.
Silni val s visoka nasukan na stine
pini i vrišti,
ka da ga gone svi vrazi svita.
Zadrhtim cili od nevere i vitra
jugo moru neda spokoja ni mira
val za valom gromoglasno huči.
I gledam svu tu snagu nevere
bile vale, fijuk vitra,
none se na ponistri krste,
nono viče, zatvori ponistre
more će da uđe…
Marija
Lav
Suzana Marić
Mihaela
26/09/2012 at 7:40 am Permalink
Baš je tako neki dan bilo kod mene. Brižne te naše nonice, pobožne i smjerne, žene koje su ciloga života sudbonosno vezane uz more i njegove ćudi. Jako dobro Dinko. Veliki pozdrav 🙂
26/09/2012 at 10:02 am Permalink
Jako lijepo, pozdrav Dinko !
26/09/2012 at 12:16 pm Permalink
Hvala Marija, hvala Jim 🙂
26/09/2012 at 5:14 pm Permalink
Dinko, dao si prikaz nevere kao pravi morski vuk koji dobro poznaje sve ćudi mora.
Jako dobro, jako lijepo!
Srdačan pozdrav!
26/09/2012 at 6:12 pm Permalink
Uh te nevere. Ne krste se samo none i ja sam se jednom krstio kad sam na buri prelazio Maslenički most. Svake sekunde sam očekivao da se auto digne u zrak 🙂
Pozdrav!
26/09/2012 at 6:30 pm Permalink
je nevera, ali je more lijepo i po neveri, čovjeka zadivi njegova masa,snaga valova, lijepo .pozdrav
26/09/2012 at 6:38 pm Permalink
Dobro je ponekad da more pokaže svoju snagu da bi čovjek shvatio koliko je malen i krhak u usporedbi s njim. Ljudi koji žive uz i od mora najbolje znaju da je ono živi organizam i da ima svoju ćud. More daje sve, a traži samo jednu stvar zauzvrat… poštovanje. Onaj tko je kadar naslikati i opisati more na ovaj način, kao Vi, poštuje ga. Veliki pozdrav Dinko.
26/09/2012 at 8:34 pm Permalink
Potpisujem dvije zadnje Draganove rečenice!
Lijep pozdrav, umjetniče !
27/09/2012 at 3:34 am Permalink
kao da ste opisali uzburkanost života, padove i uspone, ali i snagu prirode, jutro, sfd
28/09/2012 at 11:36 am Permalink
Svima vam hvala 🙂